Milijuni djece diljem svijeta s nestrpljenjem su dočekali današnje jutro iščekujući što će im omiljeni svetac ostaviti u čarapi ili ulaštenoj čizmici koje su večer prije ostavili na prozoru. Osim po dobročinstvima, sveti Nikola bio je poznat i po čudesima, a zbog jednog takvog u kojemu je spasio dijete kojemu je riblja kost zapela u grlu, postao je zaštitnikom djece.
Na svoj bi imendan 6. prosinca, prema jednoj legendi, sv. Nikola svraćao do obližnjeg sela i uveseljavao dječicu koja nisu odrastala u izobilju. Iako im roditeljske ljubavi, prijatelja i hrane nije nedostajalo, oskudijevali su s igračkama i obućom. Čizmice koje su inače brižno čuvali, dječica bi u večer prije Nikolinog imendana posebno ulaštila i stavila na prozor, a u njima bi ih ujutro dočekala drvena igračka koju je napravio Nikola. Kad je ostario i onemoćao, brižne majke nastavile su tu tradiciju, stavljajući u čizmice što su našle u kući, jabuke, orahe ili bombone.
Sv. Nikola je rođen u 3. stoljeću u gradu Patari u Maloj Aziji. Njegovi bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, a kad im je Bog napokon uslišao molbe i kad su dobili sina, nazvali su ga po njegovom stricu koji je bio biskup u Miri. Uskoro mu umiru roditelji te ostaje sam. Želeći širiti ljubav i dobrotu, Nikola postaje svećenik, a kad mu je nedugo zatim umro i stric, biskup Mire, svi su vjerovali da će ga Nikola naslijediti.
Što zbog skromnosti koja ga je krasila, što zbog straha od velike časti, Nikola bježi u Palestinu i nastavlja živjeti samačkim životom. Biskupom je ipak postao, i to kad se nakon nekoliko godina, upravo u trenutku kad je umro biskup koji je naslijedio njegovog strica, vratio iz Palestine. Od tada je dane provodio šireći vjeru i pomažući nevoljnima, a noći u molitvi.
U svom životu sv. Nikola se uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Umro je 6. prosinca 343. godine i pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo.
Blidinje.NET/tportal.hr
