Veličanstvena večer u staroj crkvi u Gorici gdje je predstavljen zbornik radova fra Ante Marića, knjiga pod nazivom “Čuvar, zaštitnik i anđeo knjige”, koja govori o životu omiljenog franjevca i duhovnika u Hercegovini. Uz njegove nekadašnje župljane u župi u kojoj je proveo 9 godina, nazočili su i mnogi sa strane kojima je fra Ante uljepšao život. Pozdravni govor održao je gorički župnik fra Marin Karačić. Nakon njega govorio je novi hercegovački provincijal fra Jozo Grbeš.
– Kažu da se jedan svetac, kad bi se suočio s problemima, upitao: A što knjiga kaže? Knjiga je saveznik svakom životu koji traži mudrost, koji zna da uz knjigu nije sam. Brate Ante piši i dalje, životom i knjigom. Jedan mudrac zapisa, ja sam isti kao i prije 20 i 30 i 50 godina. Osim dvije stvari, knjige koje sam pročitao i ljudi koje sam susretao. Oni su me mijenjali. Fra Ante je tako vjerujem dotakao tisuće duša. Nemoj se umoriti – poručio je među ostalim fra Jozo.
Nakon njega govorio je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran. – Osnovali smo dva ogranka Matice u BiH ove godine. Ako Bog da još ćemo dva. Na spomen imena fra Ante Marića pomislim na svećenika i književnika, a prije svega na čovjeka širokog osmjeha. Nas je povezao fra Didak Buntić. Ja sam pisao predgovor za njegovu knjigu “Plaču li jeleni?”. Ja doživljavam da je fra Ante prosvjetitelj u Hercegovini. I drago mi je da dobiva zbornik. Ako bismo ga s dvije riječi opisali ja bih rekao čovjekoljubac i knjigoljubac – istaknuo je Gavran.
Nakon njega nazočnima se obratio načelnik Gruda Ljubo Grizelj. – Dobrodošao u Goricu i svoju općinu Grude. Večeras je tvoja večer. Želim da uradiš sve ono što si planirao i želim ti puno dobrog zdravlja – istaknuo je Grizelj.
Fra Robert Jolić istaknuo je da je zbornik radova postao prava monografija. – Fra Ante nije djelovao u puno župa, ali gdje je djelovao ostajao je dugo. U Širokom je vodio izgradnju nekoliko crkava. U Gorici je ostavio dubok trag u 9 godina. Ali i u Drinovcima 5 godina. Uz pastoralni rad valja istaknuti njegovu graditeljsku aktivnost, a posebno arheološki rad. Nema nikoga tko nije proplakao zbog njegove knjige “Plaču li jeleni?”, kazao je među ostalim Jolić istaknuvši da je knjiga napravljena na više od 500 stranice i sve koji su u njoj sudjelovali.
Zatim je za govornicu izišao Damir Zorić koji je citirao izreku: Tko knjige poštuje, neka bude poštivan. A upravo to je u ovoj večeri oživotvoreno. – Neću čitati jer nisam ponio naočale. Ali o fra Anti treba govoriti iz srca. Sve što je živio ovaj fratar je poštovanje knjiga i zaslužio je da ga se poštuje i da mu se iskaže poštovanje. Fratri, časne sestre i narod. To je formula. Ali da nema fratara da im uzmete časne sestre nestalo bi i naroda. Narod živi po toj formi. Ja tako doživljavam. Ovdje susrećem živu zajednici. Nema ove zemlje bez fratara bez pratrina. Nemoj plakat Ante. Tako se ovdje kaže, kad je dobar fratar, to je pratrina, onda je to nešto. Za 70 godina fra Ante je zaslužio taj naziv – istaknuo je Zorić. Zatim upozorio. – Ne pišemo li iskorijenit ćemo se. Što dulje taj korijen pustimo opstajat ćemo. Imate Sovića, Ružiće, Mamiće, Blaževiće, Drinovce, pa Vlašiće, Zoriće, Bobane. To su toponimi. Ali gledajte, u Mamićima nema Mamića, u Blaževićima nema Blaževića, u Sovićima Sovića. Svi su dalje. Što nam to govori. Naša sela su pometena! Ostalo ime. Ali nestali ljudi. I ne budemo li imali čvrst korijen, ne budemo li njegovali taj korijen, doći će netko tko će htjeti otjerati nas. I da bismo tu trajali, da bi ova zemlja bila naša nama treba fra Ante. Trebaju nam fratri. Sklonite fratre iz ovih župa neće izgledati kako izgledaju stoljećima i zato molim provincijala borite se za ove župe! Borite se, a i mi ćemo vam pomoći! Nismo mi izvan sustava, ne dajte to. Jer to je zajednica. To je fra Ante. Fra Ante je dobar čovjek i zato je sve ovo postigao. Tko nije dobar. Džabe mu je sve – zaključio je Zorić.
Fra Filip Budić, župnik u Baškoj Vodi u uvodu je spomenuo. – Komentator iz Sinja Mladen Delić rekao bi, ljudi moji je li to moguće? – pa je nabrojio nekoliko stvari za koje nitko ne bi u ovom trenutku rekao da je to moguće, kao što je primjerice činjenica da fra Ante ima 70 godina, a on još poletan, pun snage i elana! – U srijedu 19. listopada na zvao me Mario Bušić. Pa kaže, imam te nešto pitati, ja kažem da me pita, a on će meni, dva puta, nemoj me odbiti. Ma izdali smo zbornik pa smo odlučili da ga ti predstavljaš. Ja kažem: Nisam to nikad radio, nađi drugoga. A on će meni da se radi o fra Anti i bilo bi mu drago da budem ja predstavljač. I onda sam mu rekao, kad je u pitanju fra Ante, da prihvaćam. Fra Robert kaže da se u ovom zborniku nalazi 512, ali su s fotografijama 544 stranice. Pomislio sam ovo je šematizam jedne provincije, a ovo sve o fra Anti. Pa pitam se je li moguće. Fra Antu sam upoznao kad sam bio student u Makarskoj bogosloviji. I na predstavi u Gorici ratne 1993. predstavljali smo u Gorici Muku Isusovu. I fra Ante je nas s Bajevićem srdačno i lijepo prihvatio. Bajević i Marić bili su pravi fratri. Pravi pajdaši i braća – naglasio je među ostalim fra Filip i podsjetio na vremena kada se gangalo i pjevalo iz petnih žila.
Na kraju se nazočnima obratio fra Ante Marić koji je bio posebno emotivan. Zahvalio je Mariju Bušiću i svima koji su uložili ogromni doprinos da iziđe ova knjiga. Zatim se prisjetio svojih roditelja, svojih godina u Gorici, s posebnim naglaskom na zahvalnost svima kako iz župe u kojoj je održana ova prekrasna večer tako i iz susjednih župa. Kasnije je u Pastoralnom centru Gorica održano druženje gdje se družilo i prijateljevalo. Fra Ante je razrezao tortu povodom 70. rođendana, a prigodan govor i tu je održao fra Jozo Grbeš jer zna novi provincijal gdje je došao i kakvo mučeništvo franjevci prolaze kako nekad tako i danas, pa su mu se u Mostaru posebno usjekle fra Antine dvije riječi svaki puta kada bi se sreli na hodniku: Kako si? Veliko je to “Kako si” u današnje vrijeme.
Blidinje.NET/vecernji.ba
