Isuse, stojimo pod Tvojim križem potreseni svim onim što si u svom ovozemaljskom životu učinio. Na križu si ispustio dušu.
Osudili su Te. Ti si mirno primio osudu. Imaš svoju nauku o sudu. Učiš nas da ne sudimo, jer ćemo biti zbog toga osuđeni. Kažeš da je samo jedan sudac, Tvoj Otac …
Primaš svoj križ. S njim postaješ jedno. Prošla je strašna noć u Getsemaniju. Tu si izmolio milost da se u Tvom životu vrši volja Tvoga Oca, ne Tvoja.
Padaš pod svojim križem. Padaš i dižeš se. Hvala Ti za sva tri pada pod križem, a još više za Tvoje ustajanje i hod naprijed. Time si nam dao primjer, a i učio nas KRIŽ NOSITI DO KONCA …
TUGE su ti srce razdirale u susretu s Majkom. Kao da si u tom tužnom i teškom susretu obuhvatio sve tuge majki i sve teške susrete s njihovim sinovima koje odvode prema stratištima …
I Tvoj pomoćnik Šimun priča o onom što zastupaš: Što god učinite jednome od najmanjih, meni ste učinili …
Veronika je srce ljubavi i odanosti. Tvoj joj se lik neizbrisivo otisnuo na divnu i dobru dušu …
Žene poput tuga stoje uz put Jeruzalema i povijesti uopće. Tko bi mogao sabrati sve njihove boli.
Svlače Te. Hvala Ti za poniženje koje si u duši osjećao. Htio si stat uz bok svih onih koje su ponižavali i koje ponizuju … kako je ružno kad ti s tijela skidaju odjeću. I za Tvoju se odjeću kockaju. A Majka ju je isplela, otkala, odjeća je uvijek odraz ljubavi i dostojanstva …
Razvukli su Tvoje ruke po gredi križa. Prikovali ih, i noge … krv je prštala … lomila su se srca prisutnih …
Probili su ti srce kopljem. I kap je Tvoje krvi ozdravila oko tvoga krvnika Longina …
Okrenut svojoj Galileji u smrtnom času prebireš svoj život: Betlehem, Egipat, Nazaret, Kafarnaum, Galileja, Samarija, Judeja, Jeruzalem pozlaćen zalazom sunca ljeska ti u oku, a ti mu zboriš, ti i meni i nama veliš: Koliko Vas puta htjedoh skupiti kao kvočka piliće …
Kroz glavu ti prolazi Jairova kći, tek dvanaesta joj je godina. Primaš je za ruku: Talita kum! I daješ ocu, i sina jedinca pred Nainom njegovoj majci udovici uskrisuješ, i svoga prijatelja Lazara. Bartimej, sin Timejev, jerihonac, slijepac od rođenja stoji pred tobom, i onih deset gubavaca, a vratio se samo jedan da Ti rekne hvala!
Hvala Ti, Isuse, za Tvoj život, hvala Ti za Tvoju krv.
Blagoslovi, molim Te, naše križeve, križne putove, patnje …
Blagoslovi naše Kalvarije …
Stoj nam blizu uz bolesničku, smrtnu postelju, stoj nam blizu progonjenima, obespravljenima, poniženima, popljuvanima, u luđački grimiz odjevenima, vođenim od Pilata do Heroda, izvođenima pred litostratose. Budi na dohvat našim nemoćima. Uzdrži nas dragi i raspeti Isuse! Amen.
Blidinje.NET
