Povodom obilježavanja 25. obljetnice stradanja nevinih hrvatskih žrtava na Stipića livadi u svečanom programu prije svete mise obratio se general Stanko Sopta-Baja, govor prenosimo u cjelosti:
Od pokolja na ovom mjestu, na Stipića Livadi, prošlo je četvrt stoljeća, punih 25 godina. Godine 1993. do ove godine Gospodnje2018. A mnogima je, kao da je bilo jutros, jučer. Kao da je svaki dan. Jer mnogima je na ovom mjestu poginuo sin, otac, majka, brat, prijatelj, poginuo netko drag. Nema dana da se prijatelji suborci ne sjete Stipića Livade. K njoj dođu i po nekoliko puta godišnje, pomole se ovdje kod oltara, na mjestima gdje su nam prijatelji poginuli, zadnji put udahnuli zrak ove Čvrsnice.
A, oni nas uvijek ovdje čekaju. Sneni u rosnim zorama, gledaju niz padine Čvrsnice prema svojim Doljanima, slute iza MuvarniceRisovac i Brčanj, sanjaju Polja, Badnje, Masnu Luku, Blidinje, svoje Rakitno, Posušje, Grude, Široki, Mostar, Ljubuški. Svoju Hercegovinu, svoju Ramu.
S jelama i munikama, s bukvama, s travama Stipića Livade mole svoju molitvu vječnosti. I nikome svoga mira ne daju. Znaju naši vitezovi, znaju žrtve Stipića Livade, da su na svome plemenitome, na svojoj stoljetnoj i rodnoj grudi, na pravdi Boga mučki, iz zasjede umorene, masakrirane, zaklane, ubijene. Svojoj su vječnosti krenuli raširenih ruku. Dali su za svoju grudu, za svoj dom, za svoju obitelj sve što su imali – svoj život.
Nitko za njihovu smrt nije odgovarao. Ovaj zločin ni domovina Bosna i Hercegovina ni uzvišeni haški tribunal nije procesuirao. Možda su i njihove nevine žrtve u sklopu famoznog haškog izmišljenog zločinačkog pothvata? Ili su za spomenute Hrvati manje vrijedna nacija u svojoj Domovini BiH. Njihovi životi i zločini nad njima za ove sudove očito ni nakon 25 godina nisu spomena vrijedni.
Ali su zato nama svetinja. I zahvaljujući njihovoj žrtvi mi hodamo slobodno ovom Planinom, ovom Stipića Livadom. Hvala Vam poštovane žrtve Stipića Livade i počivajte u miru Božjom. Laka vam sveta gruda zemlje Hrvatske.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
