Osam članova stanice je u nedjelju 19.08.2018. odradilo jednu zanimljivu asistenciju/trening/akciju. Već neko vrijeme smo u kontaktu sa sestrama Čuljak ( Za one koji ne znaju, dvije sestre Šima i Draženka Čuljak su 06.01.1985 godine u jednoj od „jačih“ zima koje su prije vladale ovim krajevima krenule iz Bogodola ka Širokom Brijegu te u ekstremnim uvjetima u kanjonu koji je bio zaleđen i sa dosta snijega u Borku skrenule sa staze i upale u rupu iz koje se nisu mogle izvući. Tek 13.01.1985. god. na izmaku snaga spasili su ih lovci Drago, Rade i Krešo Ćavar. Kojima stvarno treba odati počast jer bi spašavanje i danas bilo dosta teško a možemo samo zamisliti kako je bilo onda. Liječnici sa VMA iz Beograda su tada rekli da je nije moguće preživjeti toliko dana na temperaturama od -20/-27 stupnjeva, bez hrane i vode, odjevene u tanku odjeću ali sestre su dokazale da se ipak može, postale su medicinski fenomen te jedna velika životna priča.
Na žalost ostale su bez noga, koje su im amputirane ali uspjele su se oporaviti od svega te uključiti u normalan život. Obje žive u Kanadi i uspješne su poslovne žene te se bave raznoraznim aktivnostima) koje su imale želju da nakon 33 godine ponovno dođu na mjesto gdje su provele sedam dana u ledenoj klopci. Nakon prvih kontakata i razgovora smo se složili da ćemo napraviti sve da do toga i dođe. Već neko vrijeme smo u kanjonu pripremali pristup a jučer u prije svega u odlično isplaniranoj akciji Draženku i doveli na samo mjesto, na žalost Šima nije bila u mogućnosti biti s nama. Nas osam, Draženka, jedna cura iz Podgorice koja je po Draženki dobila ime te piše knjigu o sestrama Čuljak, suprug Draženkine rodice Mate te sin Drage Ćavara koji je pronašao sestre te davne 1985. god. Ivica Ćavar smo se bez nekih problema spustili u kanjon te vratili iz njega. Imali smo nekih strahova, ali čim vidite koliku volju Draženka ima i kako se uz osmjeh nosi sa problemima svima ostalima je lakše sve, na par mjesta smo koristili uže i tehničku opremu. Sve je prošlo odlično i bez ikakvih problema a to nam je uz Draženkinu sreću i bilo najvažnije.
Blidinje.NET/hpd-cvrsnica.siroki.net
