Na planinskom području između Vrana i Čvrsnice već od davnine Hercegovci se nastane u ljetnim mjesecima sa stokom. Jednim općim imenom se to naziva „Polja“. Oni tamo kroz ljetne mjesece žive kao nomadski stočari. Pojedine obitelji maju i svoje skromne stanove u malim kućama. Iznajmljuju i tuđe ovce na ispašu. Muzu mlijeko od ovaca i prave dosta dobar sir. Spremaju ga u mješine, pa je takav sir poznat pod nazivom „sir iz mišine“.
Tako naseljeni Hercegovci stvaraju čitava naselja po širokim planinskim padalinama. Ali oni hoće u tim prilikama obavljati i vjerske dužnosti. Stoga su Franjevci iz Mostara od davnih vremena slali po jednoga svećenika da im bude na uslugu. Budući da je sada nezgodno među njima stanovati, svake godine se određuje netko iz koje od susjednih župa za tu službu. Ove godine to je obavljala Kongora. Fra Tihomir Kutle, kapelan u Kongori vršio je tu službu vrlo savjesno. S njim se izmjenjivao i bio mu uvijek pri ruci kongorski župnik fra Bogomir Zlopaša.
Svaki zaseok ili skupina imaju svog posebnog zaštitnika. Misa se svugdje slavi pod otvorenim nebom. U „Poljima“ se slavi sv. Ante kao zaštitnik, u Badnjima sv. Ilija prorok, Borovoj glavi sv. Petar, na Barzonji Velika Gospa, u Barama se slavi misa u drugu nedjelju iza sv. Ilije i u Jedinici je zaštitnik i slavi se Mala Gospa. Početak pastve u tim predjelima je svetkovina sv. Ante, a završetak u nedjelju iza sv. Mihovila. Tada se vjernici spuštaju u svoj zavičaj. Tek nekoliko obitelji ostaju tamo zimi.
Ugodno je svećeniku izići među taj hercegovački puk na planinu koji dočeka svećenika kao anđela s neba. Njihovoj vjeri se čovjek mora diviti, njihova pobožnost je svake hvale vrijedna. Na misi ih se zna skupiti i do 500. Svi se otimaju tko će svećenika pogostiti. Oni znaju cijenili napore svojih franjevaca koji se trude da k njima svake nedjelje dođu, jer su daleko, a put je vrlo loš. Ovom prigodom svim našim „hercegovačkim nomadima“ kažemo toplo hvala na svemu.
VJERONAUK I CRKVENO PJEVANJE
Vjeronauk za sve razrede osmogodišnje škole počeo je u Kongori ove godine kao i obično: đačkom misom i zazivom Duha Svetoga. Tom zgodom se ispovjedilo preko 300 đaka. Početkom rujna počeo je i posebni život kod crkve i oko crkve. Vjeronauk pohađa 414 đaka. Održava se na trti mjesta. Tih 414 đaka podijeljeno je na 20 odjela. Vjeronaučna poduka drži se po odjelima. Pohađanje vjeronauka je mnogo bolje nego prije. Na vjeronauk sada redovno dolazi 99% djece. Svaki razred, osim I. i II., ima tjedno jedanput i crkveno pjevanje. Vidi se jasno kako djeca napreduju u pjevanju. Treba samo jednom biti nazočan nedjeljom kod đačke sv. mise, pa da se vidi kako lijepo đaci sudjeluju kod Euharistijiskog slavlja i zanosno pjevaju.
MISIJSKI TJEDAN U KONGORI
Ove godine smo u stvari imali dva misijska tjedna: jedan za đake, a drugi za ostali puk. Cijelog tjedna držana su svim skupinama djece predavanja o misijama i našem sudjelovanju u širenju sv. vjere. Na 4. studenog bila je pučka misa za evangelizaciju naroda uz prigodnu propovijed o misijama. Crkva je bila prepuna. Vjernici zbilja veoma zainteresirani za misije.
Istoga dana u 17 sati još se jednom napunila crkva. Naš bivši misionar u Africi Ante Ivanković držao je kratko predavanje o misijama i svom radu u Zairu i prikazao projekcioni film iz života i rada misionara u Africi. Vjernici su bili oduševljeni. Toga dana smo za misije u Zairu skupili 120.000 st. dinara i poslali ih preko fra Ante u Afriku, tamo gdje je on djelovao, a gdje se još i sada nalazi kao misionar fra Blago Brkić, kome je otišao u pomoć novi misionar iz Duvanjske krajine fra Ante Kutleša.
Priredila: Marija Majić/mandino-selo.com
Blidinje.NET
