Na Paklinama, na planini Ljubuši, na mjestu mučkoga ubojstva šesnaest žitelja Vedašića i dvoje žitelja Letke koje su partizanski zlikovci na najsvirepiji način mučili i pogubili u lipnju 1944. godine, obilježena je danas 75. godišnjica ovoga stravičnoga zločina za koji nikada nitko nije odgovarao, a kako stvari stoje, s obzirom na preveliki vremenski protok, na žalost nitko niti neće. Barem na ovome svijetu.
Na samome početku komemoracije položeni su vijenci i upaljene svijeće za nedužno stradale civile ovih dvaju duvanjskih sela. Svetu misu za pokoj njihovih duša služio je tomislavgradski župnik fra Slaven Brekalo koji je pročitao imena stradalih kao i stravične načine na koje su mučki ubijeni.
Ivan Miškić Milan r. 1886 (58 godina). Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.
Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929 (15 godina). Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.
Ilija Miškić r. 1923. (21 godina). Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Josip Gudelj r. 1891. (53 godine). Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Anica Gudelj r. 1914. (30 godina). Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.
Jakov Bokanović r. 1889. (55 godina). Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.
Jozo Bokanović r. 1910. (34 godine). Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom koja je nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.
Ante Bokanović Antuka r. 1903. (41 godina). Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.
Ruža Bokanović Krištuša r. 1910. (34 godine). Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.
Iva Šteko r. 1892. (52 godine). (Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.
Jozo Papić Jokica r. 1917. (27 godina). Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.
Bože Papić Boko r. 1907. (37 godina). Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.
Bože Papić Boškica r. 1899. (45 godina). Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.
Jozo Papić Jozuka r. 1922. (22 godine). Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.
Stojan Papić Stole r. 1904. (40 godina). Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.
Blaž Bilić r. 1926. (18 godina). Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.
Andrija Radoš r. 1931. (13 godina). Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.
Miško Ljubičić r. 1924. (20 godina). Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.
U propovijedi je fra Slaven kazao kako je protekle nedjelje obilježena obljetnica stradanja na Stipića livadi a slična sudbina dogodila se 13. lipnja 1944. godine na ovome mjestu, na Paklinama, u Drugom svjetskom ratu. Ponovio je rečenicu koju je tada na svetoj misi izrekao fra Ante Marić: – Mi kvarimo, mutimo mir Stipića livade! Te riječi je Fra Slaven nazvao proročkima naglasivši kako ih možemo ponoviti i ovdje, na Paklinama. Kazao je i kako su Pakline mjesto mira i mjesto molitve, mjesto Božjega duha. A gdje je duh tu je mir, tu je molitva, tu je prijateljstvo. Iznad svega su Pakline sve izrečeno. Nakon svega toga su Pakline mjesto sjećanja. U trenucima teških muka i smrti naši su pokojni imali sklopljene ruke na molitvu, umirali su pogleda usmjerena prema Bogu, imali su u najtežim trenucima svoga života srca otvorena za molitvu, imali su otvoreno srce prihvatiti i kalež koji je teško i preteško prihvatiti i piti iako su im to srce proboli. Ovo je mjesto molitve, mira, mjesto mira, prijateljstava i mjesto pomirenja. Čuvajte ga i ne dopustite da se ikad pretvori u nešto drugo. Ovo je mjesto već tada Bog opečatio njihovom nevinom krvi, naglasio je fra Slaven.
Cijelu propovijed možete poslušati i pogledati u priloženom videu:
Izvor: mandino-selo.com, tomislavcity.com
Blidinje.NET
