Borova glava na svom potiljku nosi drago i milo groblje. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, i svake godine, već od davnina, na tu se svetkovinu na ovom groblju moli Blagoslov polja i slavi sv. misa. Tako je bilo i ovo godine. Ni tmurno i mračno nebo i kiša koja je cijelo vrijeme sipila nije niti malo smela štovatelje Borove Glave.
Groblje je pokošeno, grobovi uređeni, kapelica također, a novina je cesta probijena iznad groblja i vodi do novopostavljenog križa na Borovoj Glavi, koji će ove godine biti svečano blagoslovljen.
Borova Glava pamti krvavu 1942. i u svojim njedrima čuva izmučena tijela svojih sinova koje su četnici poklali na Poljima 1942.: Ivan Barbarić (1878. – 1942.) i Ilija Barbarić (1927. – 1942.), Barišić Ilija (1900. – 1942.), Jozo Pehar (1926. – 1942.). S njima počivaju u miru i tijela pokopana u još nekoliko grobova. Obitelji, fratri i vjernici ne zaboravljaju svoje ubijene i svoje pokojne.
Blagoslov su polja služili braća i sestre Pavkovići: Antonija, Mateja, Ivan i Stanko. Čitanja su čitali Antonija i Valentina. Evanđelje je čitao fra Ivan Kvesić koji tu uvijek bude na Petrovdan. Fra Vinko se brinuo da sve prođe po protokolu, a fra Ante je predvodio sv. misno slavlje, obavio blagoslov polja i vjernicima govorio o životu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla.
Na kraju je, bez obzira na kišu, stavljena „sopra“, ponuđena broćanska žilavka (obitelj Pehar), a Gangaši su se odužili sv. Petru i sv. Pavlu.
