Nikad u planinu sam!
Što bi preporučili početnicima u planinarenju? Kojim se rutama i tempom počinje planinarski izlet? Preporučujete li višednevne izlete osobama koje su tek počele planinariti?
Budući da je planinarenje i općenito aktivni boravak u prirodi najzdraviji oblik rekreacije, preporučujem svim osobama bavljenje planinarenjem. Naravno, u okviru sa zdravstvenim stanjem, količinom slobodnog vremena, financijskim mogućnostima i prijateljima s kojima bi planinarili, jer se u planine nikad ne treba ići sam. Svaki planinarski izlet treba isplanirati unaprijed, jer se treba prilagoditi uvjetima koje sam prethodno nabrojao. Osnovno je da je planinarenje osobni užitak svakog pojedinca koje ne smije biti nametnuto, jer se tada gube svi pozitivni učinci koji se planinarenjem postižu. Kretati se treba brzinom kojom se ne naprežemo iznad svojih mogućnosti. Na početku je to niža brzina kako bi svoje tijelo pripremili na napore koji nas očekuju, dakle, postigli „radnu temperaturu“.
Na početku bavljenja planinarenjem preporučujem kraće ture, poludnevne ili jednodnevne, a kasnije se izleti mogu organizirati i kao višednevni.
Prvo postigni svoju “radnu temperaturu”
Ima li kakvih pravila kod hodanja uz brdo ili planinu, po pitanju tempa ili disanja?
Stariji planinari su nekad govorili da tempo kojim se uspinjemo treba biti jednak onom u silasku. Ima u tome istine, jer kad čovjek stekne dobru kondiciju može uzbrdo ići i bržim tempom. Kao nepisano pravilo vrijedi da brzina kretanja treba biti takva, da u tijeku hodanja možemo normalno razgovarati sa sugovornikom, odnosno da ne bi trebali ostati bez daha. U tom slučaju je potrebno zastati kako bi se smanjio broj otkucaja srca i lakše disali. To je znak da smo išli prebrzo i da u nastavku planinarenja malo usporimo.
Kojom se hranom najbolje pripremiti za uspon?
Što preporučujete za ponijeti na uspon? Imate li neki recept ili najdražu hranu, izotonike ili vodu kada se spremate za uspon? Možete li ukratko pisati idealni ‘jelovnik za planinare’? Ono što svaki planinar ubrzo stekne kao iskustvo, to je da je u planini tekućina važnija od hrane. Dakle, uvijek treba uz sebe imati dovoljnu količinu vode. Najbolje je hidrirati svoje tijelo prije uspona, što znači popiti dovoljnu količinu vode, barem za prvi sat uspona. Naravno, količina vode ovisi o duljini uspona, temperaturi zraka, nagibu padine kojom se krećemo i hrani koju jedemo. Damir Bajs Što se tiče hrane, ona bi trebala biti lagana, lako probavljiva i tako da ne opterećuje organizam. Preporučio bih da količina hrane ne bude prevelika kako ne bi nosili suviše tereta, a po vrsti hrane ponajviše žitarica i proizvoda od žitarica, pa nešto manje voća i povrća, još manje mesa, mlijeka i sireva, a najmanje masti, mesnih prerađevina sklonih brzom kvarenju i šećera.
Koja je sve oprema potrebna za višednevnu planinarsku turu?
Kako se najbolje opremiti da se može zaštititi od nepogoda i prenoćiti, a opet ne nositi previše toga? Oprema ovisi o predviđenoj turi i njenoj duljini. Naime, planiranjem izleta, u velikoj mjeri izbjegavamo neugodnosti koji donosi loše vrijeme. To znači da ćemo na višednevne izlete ići samo onda kada smo se uvjerili u dobro vrijeme koje predstoji. Naravno, nagle promjene vremena na većim visinama su česte i za njih se treba pripremiti. Unaprijed se informirati o mogućnostima smještaja u planinarskim domovima i skloništima. Vreća za spavanje je dobrodošla ako znamo da bi moglo biti problema sa smještajem na izletu. Za zaštitu od kiše, tu je kabanica, a kišobran samo onda kada nema oluja s grmljavinom i kada nam ne trebaju ruke kod penjanja po stijenama. Gotovo uvijek je u prirodi moguće pronaći neki zaklon, neku stijenu pod kojom se možemo skloniti, neko gusto obraslo drvo u šumi. Postoji čitav niz načina koji govore o toj temi i koje se uče na planinarskim školama koje bih preporučio svim početnicima bez obzira na njihove godine života. Uvijek se može naučiti puno korisnih znanja koje mogu dobro doći u nekim zahtjevnijim situacijama u prirodi.
Postoje li tečajevi ili radionice na kojima ljudi mogu učiti kako se pripremiti za uspon?
Kao što sam prethodno naveo, planinarske škole su idealan način početka planinarenja. Predavači u tim školama koje organiziraju planinarska društva, iskusni su planinari koji će rado svoja dugogodišnja iskustva podijeliti s polaznicima planinarskih škola. Sve teme su vezane uz planinarenje, ali mnoge od njih mogu biti korisne i u svakodnevnom životu. Nabrojati ću samo neke od tema u tim školama: poznavanje planina zaštita prirode planinarska oprema pripreme za odlazak u planinu boravak i kretanje u planinama opasnosti u planinama prva pomoć orijentacija u prirodi .
“Priroda je otvorena ljekarna”
Koje su zdravstvene prednosti planinarenja? Znate li možda kojim bolestima može pomoći (problemi s dišnim putevima, reuma i sl.)? Ima li pozitivnog utjecaja na mentalno zdravlje i na koji način? Kako Vama osobno pomaže planinarenje? Postoje li osobe kojima planinarenje nije preporučljivo?
Planinarenje jest općenito, najzdraviji sport ili rekreacija. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi mnoge dobrobiti planinarenja. Izdvojiti ću samo neke od njih; općenito smanjuje rizik od kroničnih bolesti i smanjuje količinu kolesterola, naročitog onog lošeg LDL, snaži srce i povećava kapacitet pluća, ublažava depresiju i stres, jača mišiće i kosti, pomaže u smanjenju tjelesne mase, poboljšava rad mozga i dr. Kad čovjek planinari, uvijek to nastoji činiti s onim ljudima koji mu odgovaraju, veselim i dobro raspoloženim koji imaju slične sklonosti i hobije. U planinarenju jednostavno izbjegavate one koji su stalno lošeg raspoloženja i svadljivi, jer takvi zapravo i ne planinare. Boravak na svježem i čistom zraku s ljudima dobre volje uz pjesmu i zajedničke interese jest osnova planinarstva.
Koje esencijalne stvari svaki planinar uz hranu i opremu mora ponijeti sa sobom (zaštita od kukaca, sunca i slično)?
Zaštitna sredstva protiv uboda insekata i zaštitu od sunca dijelovi su osnovne planinarske opreme. Tome treba dodati dobre gojzerice koje štite od ozljeda nogu i gležnjeva i rezervnu odjeću kako bi se mogli presvući i odjenuti suhu odjeću te se zaštititi od vjetra kvalitetnom jaknom, i svi osnovni preduvjeti za planinarenje su tu.
U slučaju ozlijede ili nekog fizičkog stanja poput muke i glavobolje, postoji li prva pomoć koja se može naći u biljkama i prirodnom okolišu koji nas okružuje na planini?
Naravno. Priroda je otvorena ljekarna, otvorena i dostupna svima koji pohode planine. Postoji bezbroj ljekovitih biljaka i potrebno je veliko iskustvo da se prepozna i pravilno ubere i iskoristi sve to prirodno bogatstvo. Vrlo je bitno da se zna koji dio biljke se bere i kada se bere. Ipak, za početak treba izdvojiti i znati prepoznati barem nekoliko najpopularnijih ljekovitih biljaka. vrijesak – umiruje, liječi bubrege, protiv proljeva, diuretik kadulja – antibakterijsko djelovanje, upala grla i sinusa, smiruje kod uboda insekata, protiv zubobolje majčina dušica – protiv prehlade, antiseptik, ublažava kašalj stolisnik – smiruje želudac, sprečava grčeve, zaustavlja krvarenje kamilica – pospješuje probavu, ublažava bol, snižava temperaturu ranjenik – ubrzava zacjeljivanje rana Damir Bajs Preporuka je da se u planinu nikad ne ide sam. Društvo iskusnog planinara je uvijek dobrodošlo, pa tako i kad su u pitanju ljekovite biljke. Prijenos iskustva i znanja za planinare nikad nije bilo upitno i rado će početniku u planinarenju objasniti nedoumicu, možda u nekom trenutku bude i presudna kada je u pitanju sigurnost boravka u planinama, piše zdravakrava.24sata.hr
Piše: Damir Bajs Damba, Tajnik HPD Željezničar Zagreb.
Blidinje.NET
