Jednog lijepog i vrućeg kolovoškog popodneva nekoliko vodiča i vodičica odlučilo se da je povesti tuđu djecu u avanturu savladavanja nepreglednih prostranstva hercegovačkih planina, jako dobra ideja. U entuzijastičnoj suradnji, s punom podrškom društvenog vrha, osmislili su 6 izleta i 7 dana aktivnosti u prirodi (sve u obliku plana i programa). Desetak hrabrih roditelja je odlučilo s punim povjerenjem spremiti svoje male avanturiste u ruke HPD Prenja (doduše neke stvari se standardno nisu prepuštale slučaju, tako da su djeca bila full opremljena; nedostajala je jedino viza za Tibet). Proživljenu sagu ćemo pokušati živopisno dočarati u sljedećim recima.
Mali planinari u potrazi za Eiffelovim tornjem
Prvi rujanski vikendi nisu obećavali mnogo tako da su se naši vodiči morali doskočiti zamkama prirodnih sila i namjestiti izlet tako da izbjegnemo prve jesenje kapi kiše. I bilo je tako. Jutarnje sunce pratilo nas je sve do vrha Jastrebinke gdje je jedina motivacija za uspon bio pronalazak Eiffelovog tornja. Kad smo ga konačno pronašli, brže bolje smo pokušali sići natrag kako bismo izbjegli kišu. No to nas ipak nije spriječilo da usput zastanemo ubrati godišnju zalihu šipurika za čaj. Prvi uspon je djeci bio uvertira u avanture koje nas očekuju idućih 5 uspona, a vodičima u koordinirane žalbe koje će nas kao lightmotiv pratiti do predzadnjeg izleta. Sve u svemu bilo je dobro, iako su nam akteri roncali kao da u najmanju ruku svladavamo Camino de Santiago, a ne ˝brdo˝ (čak smo dobivali primjedbe da su neki prisiljeni na ovu avanturu zbog pretjeranog korištenja društvenih mreža). No, primjedbe nisu uvažene i svi su uspješno svladali prvi uspon, a po spuštanju obišli i park Goranci i domaće i divlje životinje u Mini zoološkom vrtu, izgnjavili ih, dali im jesti te se puni elana uputili ka planinarskom domu na Bogodolu. Ovdje smo (kao da nam nije dosta posla…) odlučili ugostiti i 50-ak drugih planinara hranom iz kućne radinosti s jelovnikom simboličkog naziva (˝Back to school) čime smo i drugima, a na velika vrata, obzdanili da startamo! Izlet smo završili interaktivnim predavanjem u kojem su mali junaci pokazali zavidno znanje.
Mali planinari u vrtlogu telekomunikacijskih tehnologija
Bilo kako bilo, nakon početnih žalbi, iskreni da budemo, bili smo blago iznenađeni odazivom na drugi izlet. Naime, na drugom izletu su se pojavili – svi! Iako su izleti predviđeni kao osnaživanje doticaja s prirodom, upliv modernih tehnologija je snažan i tu je uslijedio sudar oldschool i modernih načina komunikacije. Da prijeđemo na stvar, drugi izlet smo išli na poznato izletište Mostaraca sklonih uživanju u planinarenju – Planinicu. Kako bismo privoljeli naše mlade planinarske nade da izdrže napor do kraja, dali smo im ponudu koju ne mogu odbiti. Želite li znati recept kako privući pažnju malih planinara? Obećajte im Tik Tok videa i hot dogove s roštilja na vrhu! Da ne budemo u potpunosti u 21. stoljeću, naučili smo ih igri ˝gluhih telefona˝ gdje niti jednom nismo uspjeli prenijeti poruku u ispravnom (poslanom) obliku od početka do kraja kolone – no, dobro – bar smo svi naučili važnu životnu lekciju. Bitan zadatak, a to je samostalno loženje vatre su mali hajduci uspješno savladali, ne može se sa sigurnošću procijeniti je li zbog gladi ili želje za učenjem novih stvari, ali je bitno da smo roštilj (kao bitan dio svakog izleta) mogli realizirati. Sve u svemu, poštena razmjena modernih i klasičnih znanja.
Mali planinari iznenađuju vodiče
U trećoj epizodi smo naše male hajduke malo podcijenili i prognozirali cjelodnevni uspon na Žlijeb, ali smo svi bili pozitivno iznenađeni (očito je proradilo ˝gonjanje˝ protekla dva vikenda) jer se ekspedicija završila za upola manje vremena od očekivanog. Poveli smo i roditelje kao stažiste ovoj filmskoj priči. Oni su se jako dobro snašli u planini, a najviše nas je oduševio najmlađi član s nepunih 6 godina, definitivno akcijski junak dana, koji je izletio na Žlijeb rekordnom brzinom. Glavni akteri ekspedicije su opet prigovarali kao da im je zapisano u scenariju, ali je sve to iščezlo penjanjem na vrh i vidikovac koji se pokazao kao savršena kulisa prelijepih planinarskih fotografija.
Mali planinari u potrazi za skrivenim blagom
Zaplet radnje, odnosno četvrti čin je započet sa sportskim penjanjem u ASPK Neretva. Zanimljivo je da smo tad na mostu prvi put tijekom MPŠ vidjeli životinje u prirodnom okruženju –pse (neki su očekivali vukove i medvjede tijekom naših uspona – ali – bolje išta, nego ništa). Teoriju sportskog trenera su slušali polovično, ali su zato puni potencijal pokazali na penjanju gdje smo ih pri polasku morali skidati s plafona. Zatim smo busom krenuli put Blagaja i uspeli se na Kulu Herceg Stjepana Kosače gdje su se naši glavni akteri uživjeli u uloge prinčeva, princeza i vitezova, a neki su čak (doduše bezuspješno) čitav dan maštali i tragali za ˝izgubljenim blagom˝ herceg Stjepana Kosače. Standardno, par fotki je palo na vrelu Bune (možemo se pohvaliti da smo i mi, vodiči na njima ljepši nego na ovim usponima pa nije loše nekad i ˝presjeći˝ ovakvim izletom), a zatim smo krenuli put ribogojilišta uzeti ribe za roštilja. Izlet završavamo jelom i igrama.
Mali planinari i tajna planine Prenj
Predzadnje planinarenje bilo je na mitsko hercegovačko mjesto ˝Kada˝ na Prenju, neki planinari su sumnjali u postojanje tog mjesta pa su se pošli osobno uvjeriti gdje će taj izlet završiti. Kada smo došli u selo Dragan sreli smo susretljive mještane, koji su nas razdragano ispratili na našu ekspediciju preko mnoštva potočića i mostića do odredišta. Neki od aktera su nam spontano pokazali i vokalno-instrumentalno-tekstopisačke talente te smo ih promaknuli u glavne glumce i gurnuli u ˝prvi plan kamere˝.
Ovo je bio najzahtjevniji uspon do sada, i ekvivalentno tome je porastao broj žaljenja, u stilu: zašto nas mučite, kad će pauza, kad će kraj . No sve je zaboravljeno, u trenutku kad smo stigli i nastavili s aktivnostima. Tu smo prvi put upoznali vodiča Josipa koji je sa sobom ponio dron koji je bio neviđena atrakcija dosadašnjih izleta. Neki su ga htjeli čak i pomaziti. Naši mali hajduci imali su specijalni zadatak – fotografirati najljepše prizore za interni nagradni natječaj. Standardno, izlet nije prošao bez roštiljanja, ovaj put s ražnjićima, a naučili smo i jednu novu igru: Ala ra gosta, a ako ne znate što je to pridružite nam se dogodine.
Prstenova družina
Zaključak radnje u dva čina: Blidinje vikend s backstageom i after party-em u planinarskoj kući Munika.
Uspon je taktički pozicioniran prvi dan (vodičice su se, poučene prijašnjim iskustvima – opametile). Moramo priznati da smo radi težine i zahtjevnosti uspona očekivali vraćanje s pola puta, ali su mali hajduci iskoristili sve svoje znanje i spremu te čin izveli do kraja. Moglo bi se čak reći da smo u ovom djelu iz kazališne melodrame prešli na pravu filmsku akciju američkog tipa. Moramo napomenuti da smo vidjeli i bikove, ali na svu sreću bez bliskog kontakta. Vodiči su koristili sve aseve iz rukava, od skretanja pažnje u vidu pjevanja, zagonetki, ˝gluhih telefona˝, „ali tamo ćete vidjeti Hajdučka vrata, to nitko iz vašeg razreda nije vidio“, brzo ćemo napraviti pauzu i stare planinarske taktike: ˝još samo 20 minuta˝ (napomena: ako ste naumili koristiti ovu taktiku na dužim usponima, ipak je bolja verzija našeg predsjednika: još samo 40 minuta)….
Konačno, na vrhu smo ugledali Hajdučka vrata (bez kvake i štokova kao što su neki očekivali), ali, usprkos tome, ništa manje lijepa. Nakon foto sessiona, i uživanja u jablaničkim lepinjama s kajmakom na 2000 mnv (nije plaćeni oglas) smo krenuli prema backstage-u, Munici. Tu se odvijao pravi triler s elementima horora: bube, mini-poplava i izlazak vodičica van kuće nakon čega se ubrzo čulo zavijanje divljih životinja, naravno, nevezano jedno uz drugo, ali sasvim dovoljno da atmosferu podigne do maksimuma. Završetak radnje u vidu igrica, pečenja munchmallowa na vatri (american style, ˝dušu dalo˝ za Instagrama), spremanja rekvizita, dodjele diploma i Oscara za najbolju fotografiju, želja i pozdrava i odjavne špice vodiča. Može se reći da je završni čin imao elemente romantične drame – manifestaciju sreće uz par suza radosnica zbog lijepo provedenog vremena, kao i optimizam i jedva-čekanje budućih susreta.
Šalu na stranu (nemojte što zamjeriti!). Izleti male planinarske škole su protekli više no odlično te potaknuti vlastitim dojmovima i dojmovima djece možemo zaključiti da su iza nas kvalitetno provedeni vikendi koji su djeci omogućili razvijanje zdravih životnih navika, odnosa i ulazak u svijet planinarenja. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli realizaciji MPŠ 2022., roditeljima, djeci, volonterima te se nadamo budućim zajedničkim aktivnostima!
Blidinje.NET/HPD Prenj 1933.
