Već duže vrijeme planiramo uspon na najviši vrh Dinare – Veliki Troglav. Grupa prijatelja iz Zagreba,Gruda i Imotskog po lijepom i sunčanom, za planinarenje idealnom vremenu uputila se na uspon iz malog sela Gubin na zapadnom dijelu Livanjskog polja. Odmah na samom startu kad smo prošli crkvu i lokalno groblje i uputili se šumarskim putem dočekala nas je spuštena i zaključana rampa, koju su postavili djelatnici Šumarije Livno, za koju nismo znali da postoji. Brzo smo se snašli, zaobišli rampu i prošli uz odobrenje kroz ranč 88-godišnjeg Save i tako se vozili još 6 km do Sajkovića Drage, naše planirane polazne točke uspona gdje smo parkirali vozilo (1220 m n/v).
Označena i markiran staza odmah ulazi u visoku šumu bukve, nakon 15 minuta hoda staza se dijeli na dvije. Po planu mi idemo desnom tzv. Mery stazom, koja vodi ispod zapadnog dijela Srednjeg Troglava, kraća je od ove druge, ali je znatno zahtjevnija. Uskoro izlazimo iz šumskog dijela gdje nam se ukazuje u punom svjetlu, impozantni kameni masiv Troglav.
U nastavku kretanje je nešto sporije, prolazimo kroz klekovinu bora krivulja i upadamo u kameni amfiteatar, puše jaka bura, injem ukrašena klekovina bora, kamenita staza mokra, klizava, što je još usporilo hod i zahtijevalo dodatni oprez.
I nakon 2,5 sati hoda stižemo na cilj Veliki Troglav 1913 m n/v na čijem vrhu bura trenira strogoću, odnosno pokazuje svu svoju moć-snagu. Zbog svoje visine i zahvaljujući vedrom vremenu, s vrha pucaju impresivni pogledi i prekrasni vidici u svim smjerovima, ne zna se dali su ljepše pogledi prema Dalmatinskoj Zagori ili prema unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, prava Božja ljepota. Kad se čovjek nađe na ovome povlaštenom mjestu, ma kome je još u mislima umor, hladnoća, proliveni znoj i na buri osušeni, jer vrijedilo je svake kaplji znoja !
Ovdje se ekipa podijelila, jedni su otišli južno u pravcu Duvjakuše, a drugi preko Malog Troglava istočnom stranom prema Sajkovića Dragi.
