Nevenka Rezo rođena 13.10.1955 na Blidinjama / Rakitno. Majka 4 djece, baka 9 unučadi i prabaka jedne curice. Nevenka živi u Rakitnu. Rođena na selu koje voli iznad svega i česta je tema u njezinim pjesmama. Zaljubljena u prirodu i starine. Te je i to opisala na poseban način u svojoj knjizi. Nevenka je radi toga počela i pisati jer kaže to je najbolji način da bi sačuvala stare običaje kojima je naša Hercegovina poznata. To prenosi i na mlađe naraštaje. Objavila tri knjige:
1.ZOV STARINE, Posušje
2.PRIČE IZ ŽIVOTA S BLIDINJA, Posušje
3.PRIČE IZ MOG SELA, Posušje
Nevenka Rezo (Varićak, Blidinje, 13. listopada 1955. – Posušje, 15. svibnja 2024)
Nevenka Rezo „Velik pozdrav modnoj kreatorici i stilistkinji Radi Krivokapić Radonjić umjesto komentara poklanjam svoje pjesme, spojila je nespojivo”
Sićate se prijatelji
Iz mladosti lipi dana
Gaće bile okrpljene
Pure bila glavna rana
Opanke bi ostavili
Da ji ne bi pokidali
I po vazdan bosonogi
Krpenjaču udarali
Moralo se čobanovat
Na glavi ti kobanica
A u torbi užna kruva
I u boci mlacenica
Kad u večer dođeš kući
Kraj ognjišta večeras
Pa na slamu u pojati
U biljac se umotaš
I dok gospu pozdraviš
Utoneš u miran san
Ploviš u lipim snovima
Dok svane novi dan
Prođoše ta vrimena
Nikad se vratiti neće
Sad se u dugim noćima
Vraćamo u dane srece
Iznad moga rodnog sela
Jedan mali oblak luta
ili uporno nekoga trazi
ili je zašao sa svoga puta
Možda traži čobanice
Što su nekad ovdje bile
Čuvale su svoja stada
Iz Blidinja vodu pile
A možda I košće traži
Svoje kose da pripreme
Zaraslo je sve u travu
Za kosidbu došlo vrijeme
Ali nigdje nikog nema
Niti kosa nit kosača
Pastiri su ostavili
Pusta polja bez ovaca
A ne baš tako davno
Živjelo nas ovdje dosta
Urušeni zid od kuća
K’o spomenik vječni osta
Najdragocjeniji poklon Majci
Najdragocjeniji poklon koji nekom možeš dati je vrijeme. Upravo zbog istine da jedino vrijeme prolazi i nikada se ne vrati, i nikada se ne nadoknadi, svaki trenutak je neponovljivi dio tebe. Jednostavno, kome darujemo vrijeme, darujemo mu dio života. U sjećanje na Radinu mamu Vidosavu, koja je svoje vrijeme na ovom svijetu istrošila i sada je na ljepšem nama nevidljivom mjestu. Sjećanja iz Kotora.
Iskreno svi smo mi svjedoci svoga vremena, a ja detalje moga vremena promatram analitički, i objavljujem kao svjedok vremena i zapažam detalje i događaje. Slijedom istog svjedočimo kako su mnogi estradni umjetnici posjetili Kotor kojeg svi vole. Rada je mnogo svog vremena darovala majci Vidosavi, voljela je biti u njenom društvu.
Upravo je najbolje vrijeme za ovu prelijepu pjesmu “Jedna godina bez tebe majko”
Otišla je majka
Tiho i polako
Cijeli život svoj
Živjela je tako.
Molila je Boga
Njemu vjerovala
On joj dao milost
Samo je zaspala.
Zatvorila je oči
Da više ne gleda
Odlazak se njen
Prihvatiti ne da.
Noga teško prelazi
Preko rodnog praga
Otkad tamo nije
Moja majka draga.
Vrijeme brzo prolazi
Dani se broje
U srcu je majko
Prazno mjesto tvoje.
