Udruga Visit Blidinje uputila je snažan apel nakon požara koji su proteklih dana ugrozili područje Parka prirode Blidinje. Upozoravaju na potrebu za sustavnom zaštitom, jasnom odgovornošću, ljudima, opremom i prevencijom.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
POŽAR NA ČVRSNICI JE POD KONTROLOM, IAKO JOŠ UVIJEK IMA OTVORENIH ŽARIŠTA GDJE VATROGASCI NASTAVLJAJU S GAŠENJEM NA PRISTUPAČNIM DIJELOVIMA TERENA, A NA NEPRISTUPAČNIM SE JOŠ UVIJEK PRATI STANJE I ŠIRENJE POŽARA.
Požar u Masnoj Luci je ugašen.
Nakon dana borbe s vatrom, možemo malo odahnuti.
Ali ne možemo zaboraviti.
Ne možemo zaboraviti prizore dima nad Čvrsnicom i Masnom Lukom, strah da će vatra zahvatiti još veće područje i činjenicu da je još jedan dio našeg Parka prirode bio ugrožen.
Hvala svim vatrogascima, civilnoj zaštiti, šumarima, mještanima, volonterima i svima koji su danima bili na terenu. Još jednom su ljudi pokazali da će kada je najpotrebnije stati u obranu Blidinja.
Ali nakon svakog požara mora doći i pitanje:
TKO ĆE ČUVATI PARK PRIRODE BLIDINJE?
Blidinje se prostire na 358 četvornih kilometara, na području tri županije, i pet jedinica lokalne samouprave.
Tri županije.
Četiri općine i grad.
Brojne institucije i različite nadležnosti.
A priroda ne poznaje administrativne granice.
Požar ne čeka da se utvrdi čija je nadležnost. Ne čeka sastanke, dogovore ni odluke. Širi se tamo gdje mu se pruži prilika. Zato zaštita Blidinja ne smije ovisiti samo o tome koliko će brzo vatrogasci uspjeti reagirati kada požar već bukne.
BLIDINJE TREBA VIŠE OD PAPIRA I PLANOVA, TREBA SUSTAVNU ZAŠTITU!!!
Treba sustav koji funkcionira na terenu.
Treba jasno definiranu odgovornost.
Treba stalno i održivo financiranje.
Treba ljude.
Treba opremu.
Treba prevenciju.
Treba nadzor.
Treba bolju koordinaciju svih koji su za Blidinje odgovorni.
Jer nije dovoljno imati Park prirode samo na papiru.
Nije dovoljno godinama govoriti o zaštiti, upravljanju i planovima.
Nije dovoljno reagirati tek kada vatra već zahvati šumu.
Park prirode nije samo ime.
To je obveza.
Obveza da se prostor kojim smo se ponosili desetljećima stvarno štiti.
O problemima upravljanja, financiranja i koordinacije govori se godinama.
Planovi postoje.
Institucije postoje.
Nadležnosti postoje.
Ali svaki novi požar ponovno otvara isto pitanje:
Funkcionira li sustav onda kada je Blidinju najpotrebniji?
Jer ako svake godine iznova govorimo o zaštiti, a svaki novi požar dočekujemo gotovo istim pitanjima, onda je vrijeme da prestanemo samo govoriti.
Vrijeme je za odgovore.
Zato danas, kada je vatra gotovo ugašena, ne želimo upirati prstom.
Želimo pitati.
TKO ĆE ČUVATI PARK PRIRODE BLIDINJE?
Tko će preuzeti odgovornost?
Tko će osigurati sredstva?
Tko će osigurati ljude i opremu?
Tko će koordinirati sve službe?
Tko će provoditi prevenciju?
Tko će biti odgovoran kada opasnost dođe?
I tko će napraviti sustav koji će Blidinje štititi svaki dan, a ne samo kada izbije požar?
Blidinje nije ničije.
Blidinje je naše zajedničko prirodno bogatstvo.
Zato odgovornost ne smije biti ničija.
Danas možemo malo odahnuti.
Ali sutra moramo početi djelovati.
Jer cilj ne smije biti samo ugasiti požar.
Cilj mora biti učiniti sve da sljedeći požar ne dočeka Blidinje nespremno.
ČUVAJMO PRIRODU.
ZAŠTITIMO BLIDINJE!!!
