Već neko vrijeme, većina pripadnika samodopadno prozvanih homo sapiens ne zna koliko je sati.
Sad, je l im “lego sat” ili je, Bog te pitaj kako, možda “leglo vrime”, tek više nitko nije načistu koja je ura. Do jučer se točno znalo što koga toka, a što ne toka. Sad, najednom, potpuno “druga pisma”, te se više ne zna “ko pije, ko plaća”.
Ne znaš što je carevo, a što Božje, pogotovo od kad je Crkva navalila s famoznim “sinodalnim putem” kao da se, Bože prosti, zavjetovala da će razbucati sve što se razbucati dade.
“Naopak vakat izašo, eto ti!” – glas će negdje u primozgu.
A, stvarno… Evo ti ukrajinski parlament, usred krvavog rata gdje se svakodnevno gine, raspravlja o “gorućem pitanju” istospolnim brakovima i pravima koja se, sub poena, imaju dati tim “svetim kravama” suvremenog društva. Inače te otkantaju iz “fonda solidarnosti”.
Ništa protiv ičijih prava, razumije se, ma, čini se kao da su se baš svi urotili da svijet okrenu naglavačke i da tkz-e teorije urote uopće nisu teorije.
Za usporedbu, ni gradski oci hrvatske metropole ne zaostaju za onim ukrajinskim. Dok još ništa nije obnovljeno od katastrofalnog potresa, oni najhitnijim drže potrebu mijenjanja naziva ulica tako da nam vrate “dragu uspomenu” na jugo-komunističke sekretare i sekretarice poput drugarice Planinc – iz vremena kad su nam, uzduž i poprijeko, “cvjetale ruže i ljubičice bijele”, pa svi bili sretni. Još samo da nam umjesto Vlade i Sabora postave nadaleko razvikanu umjetnu inteligenciju i drevni Anunnaki se slobodno mogu vratiti sa svojim letjelicama. Pripitomljavanje homo sapiensa je dovršeno. Od sada je samo homo. Ta, ionako su im oduzete sve slobode, oduzet identitet, spol, rod, dostojanstvo, vjera… tako da mogu mirno nastaviti vladati poput bogova, kao što su to navikli. Čovjek je, kao i nekoć, spreman na apsolutnu pokornost.
Kao što vidimo, stvarnost je uvelike nadmašila mitove i legende i zato ne brinite ako je i vama “lego sat”. Nije do vas nego do svijeta.
To se događa kad se mehanizan za “navijanje prikoviše pritegne” što će posvjedočiti svaka baba koja ima iskustva sa starinjskim urama na navijanje.
Netko je jednom zgodno primijetio: “kad mudar prstom pokaže na Mjesec, budala vidi samo prst”. Ma – reko – lako za budale… za brigu su oni koji ne vide ni prst.
Blidinje.NET/tomislavcity.com
