Prateći prognoze shvatili smo da se na Čvrsnici u vikendu koji je iza nas “kuha” nešto nesvakidašnje čak i za nju i ovo doba godine. Par razgovora, dogovora i odmah smo se složili da trebamo probati složiti želje i stanje na terenu u neku normalnu priču, te odraditi jedan zahtjevniji trening u extremnim uvjetima. Nedjelja je trebala biti dan sa velikom hladnoćom ali sa manje vjetra pa smo birali da se bolje obučemo nego da se još borimo sa dodatnim vjetrom. U subotu predvečer smo se probili na područje Risovca te napravili zadnje pripreme i kako to i inače biva uživali u blagodatima planine. U daljnjem informiranju shvatili smo da se terencima ne možemo probiti na Borićevac pa smo turu morali početi iz Masne Luke. Prođe ti misao, kakav sklop u glavi moraš imati da se budiš u 05:00 te iz topline kreveta/vikendice svjesno izlaziš na -25 °C i ideš u još surovije uvjete tražiti -40 °C , hm da prođe.
Buđenje po dogovoru, doručak, zadnje pripreme i probijanje na mjesto početka ture. U svemu tome i vrijeme nam je izmigoljilo te smo se počeli penjati tek u 07:00. Da će biti krajnje naporno shvatili smo odmah na početku, nije hladnoća stvarala problem nego uspon kroz šumu i velika količina snijega na granama koje su se savile i doslovce nam blokirale stazu. A još veći problem je bio sami snijeg, suh i prhak tako da smo dostapropadali, tješili smo se da će “gore” biti nešto drugačije. Uz dosta muke smo se probili iznad Borićevca do mjesta gdje su vjerujemo radi repetitora probili novi put pa smo isti iskoristili da bi došli do početka uspona ispod Ćužića kuka. Tu smo stavili krplje te ih do povratka nismo niti skidali jer na žalost niti “gore” snijeg nije bio ništa bolji, sve nam je bilo suprotno od idealnog, ali dobro smo napredovali. Riješili smo prvi problem od nekih 400 i nešto m visinske razlike i prvi puta se nabrzaka okrijepili u dolini gdje uvijek jedemo.
Hladno je, vjetar puše ali nisu to neki jaki udari, oprema dobro zaustavlja hladnoću, ali je hladno, jako hladno, trepavice se mrznu. Razmišljamo da možemo “dohvatiti” i Pločno. Snijeg je nešto veći ali nije niti ovdje nešto bolji za penjanje. Nema ga dovoljno da ispuni sve neravnine i da „drži“, da smo “iznad šume” a na mjestima gdje su veći usponi baš su tu i nanosi veći, sve kako ne treba biti ali dobili smo što smo tražili, muku 🙂 . Pojavili su se mali problemčići oko opreme kod jednog člana te smo morali zapaliti vatru da ugrijemo nogu koja se nije baš najbolje nosila sa hladnoćom. I to smo “sredili”, ali smo dosta vremena izgubili. Nastavljamo dalje pokušavajući upratiti stazu ali povremeno se i skrene pokušavajući uhvatiti bolji put. Sunce je već dosta visoko i mi smo ali ipak nedovoljno da bi ipak stigli do Pločnog.
Dogovaramo se probati kratiti, umjesto da se držimo staze skrećemo malo desno od nje i nakon nekog vremena se dosta visinski dižemo ali upadamo u probleme sa nanosima snijega ali pošto „ne drži“ i propadanju među klekovinu. Izborili smo se sa par “rupa”, stijena ali smo se onda zapetljali i došli do mjesta sa kojeg bi nam napredovanje bilo jako jako teško te ne bi dobili ništa forsiranjem nastavka. Sat je pokazivao 13:30 probijali smo se skoro 7 sati, imali smo vremena za vratiti se ponovno krateći u lijevo i izići na put, moguće i popeti sam vrh Pločno ali bi onda bila “frka” za povratak. Sami uvjeti nam nisu dozvoljavali da dodatno riskiramo kretanje po noći pri spustu te smo se teška srca odlučili na povratak. Nismo uhvatili -40 °C, ali jesmo -37.6 °C što je tu negdje 🙂 najveća visina koju smo dohvatili bila je 1913m n/m. U jednoj od udolina smo malo predahnuli, pojeli ali i mala izloženost toj hladnoći može biti zeznuta, to najbolje mogu potvrditi prsti na rukama. Samo par minuta bez rukavica znači velike probleme. Nakon hranjenja, krenuli smo na povratak, relativno brzo smo po tragu koji smo ostavili i došli na polazak te zaključili ovaj extremni izlet na nama najdražoj planinu. Nismo previše mogli slikati iz opravdanih razloga, ali i u ovakvom izdanju nam je ponudila svoju ljepotu.
Čekamo novi snijeg da popuni praznine, malo očvrsne pa ćemo se ponovno nadmudrivati. Ukupno smo prešli 10.9KM u 9:27H po sigurno najtežim uvjetima do sada kojih se ne bi postidjela ni dosta veća gorja.
hpd-cvrsnica.siroki.net
7 komentara
U ovo što ovi pišu nebi povjerovala ni djeca. Izgleda da je glavno poslikat se i objaviti na internetu. Nebi uhvatili -37 da su išli u Sibir. Ovo su čiste neistine. Da je hladno bilo jeste, ali to jutro najniža temperatura na pločnu na 2228 je bilo oko -19, a u Masnoj Luci je bila oko -17. Ovo se može provjerit jer ima na Youtube snimka s kamere na pločnu i može se vidjeti.
Ocjenjuj ti nesto gledajuci na kameri 🙂
A koja je tvoja matematika pa si došao do -37.6 baš me zanima? Tko imalo bar površno zna o meteorologiji nešto ne treba mu ni provjeravati temperaturu može znati u svakom trenutku otprilike u stupanj dva kolika je temperatura, pa tako može znati čim je ovaj članak pročitao da je što se tiče temperature slagano za duplo, evo da je nategnuto par stupnjeva možda bi i prošlo, ali ovoliko stvarno je sramota.
Jednostavno je, samo što se ljudi po portalima vole praviti pametni a ne baratati sa cinjenicama s terena. Probaj izracunati -22 i vjetar sjeverni od blizu 40 m/s, pa nam javi rezultate.
E moj SKIJA loš pokušaj vađenja! Morati ćeš pokušati ponovo ili jednostavno priznaj da si dobro nategao informacije. No dobro kako hoćeš, ali da ti sad malo otežam ako se opet budeš vadio.
– Kao prvo temperatura u jutarnjim satima nije bila -25 kako si naveo nego oko -17
– Kao drugo temperatura nije bila -22 kako sada navodiš već je od ovih -17 jutarnjih mogla samo koji stupanj biti viša u danu
– Kao treće osjećaj hladnoće na što se sad pokušavaš vaditi (tkzv wind chill) je sasvim drugi pojam od temperature, pa onda to u članku iznad treba i navesti
A sad malo o osjećaju hladnoće pa da malo izračunam:
Najprije navodiš da je brzina vjetra bila blizu 40 m/s, a to je ako nisi znao oko 144 km/h. Ovaj podatak je isto za taj dan povećan za oko duplo, što se vidi i iz članka iznad gdje se navodi “Hladno je, vjetar puše ali nisu to neki jaki udari” , a bome 144km/h su vrlo jaki udari. Ali recimo da se napravimo maniti i da prihvatimo ove tvoje informacije i krenemo računati ispada sljedeće:
Ta = -22 ( temperatura ambijenta)
V = 144 brzina vjetra na 10 metara (standardna visina anemometra), u kilometrima na sat (km/h)
Twc = indeks hlađenja, baziran na Celzijevoj ljestvici,
Twc = 13,12 – 0,6215 x Ta – 11,37 x V^0.16 + 0,3965 x Ta x V^0.16
I kad se ovo izračuna Twc = – 45,055 stupnjeva celzijevih. Znači pri temperaturi ambijenta -22 pri brzini vjetra 144 km/h imamo osjet hladnoće kao da je -45 stupnjeva.
Znači sve da je i bilo -22 stupnja i brzina vjetra 40m/s onda si krivo izračunao osjet hladnoće, odnosno mogao si napisati da ste uhvatili -45 ?
Nemam ja veze s njima, nego mi ide na neku stvar kada netko komentira na osnovu nekih nebuloza koje je vidio a daleko je od samog mjesta. Sta se i ja zamaram…
Ja nisam rekao da nije bilo hladno. Jasno je da su ekstremni uvjeti i da se to nemože ni opisati i na – 17 s vjetrom 50 km/h. Meteorološka stanica nije nebuloza to je zvanični, činjenični dokaz, a kao što sam rekao tko imalo zna o meteorologiji u svakom trenutku može znati kolika je temperatura otprilike u stupanj dva i bez meteorološke stanice, tako da ga ne može nitko lagati.