Skloni smo vjerovati da su smeđe namirnice zdravije od bijelih, primjerice kada je riječ o šećeru ili riži. Zašto je to tako?
Smeđi šećer je nešto manje obrađen u odnosu na bijeli šećer. Za proizvodnju običnog šećera, sok od šećerne trske se najprije prokuha i zatim filtrira kako bi se oblikovali kristali. Kristali se kasnije premještaju u centrifugu koja sadrži melasu. Bijeli šećer je podvrgnut daljnjoj preradi kako bi granule bile finije i uklonile melasu. Bijeli šećer rafinirani je šećer od šećerne trske i šećerne repe. Kako bismo najjednostavnije pojasnili razliku između ovih dvaju šećera, reći ćemo da je smeđi šećer bijeli šećer koji nije prošao cijeli proces rafinacije pa zato zadržava određenu boju. Količina melase koja se dodaje određuje hoće li se raditi o svijetlosmeđem ili tamnosmeđem šećeru, piše TOI.
Obje vrste šećera sadrže gotovo jednake nutritivne vrijednosti. Zbog toga što je manje obrađen, smeđi šećer sadrži neku količinu minerala poput kalcija i kalija, dok je bijeli šećer čista saharoza bez vitamina ili minerala. Glavna razlika je, osim boje, u ukusu. Smeđi šećer ima intenzivniji okus. Danas će mnogi s manjom grižnjom savjesti u svoj čaj ili kavu staviti veću žlicu smeđeg šećera jer smatraju kako će to biti “manje zlo”. No, u krivu su. Obje vrste šećera su i dalje šećer i imaju jednak učinak na zdravlje.
Za zdraviji izbor, birajte nerafinirani smeđi šećer. Smeđi šećer koristi se za pečenje kolača, ali ponekad i u slanim receptima. Smeđi šećer možete zamijeniti bijelim u samo ponekim receptima jer, budući da smeđi šećer sadrži melasu, utječe na teksturu pečenih kolača, pa vodite računa o tome da morate prilagoditi i ostatak sastojaka u receptu. Smeđi šećer nije zdraviji od bijelog šećera. Ne dopustite da vas boja zavara. Smeđi šećer sadrži 17 kilokalorija po žličici, a bijeli šećer 16 kilokalorija.
Foto: Getty images
Blidinje.NET
