Umirovljenik iz ramskog sela izrađuje ‘jedini instrument na kojem je opjevana cijela povijest Hrvata’. U životni razvoj čovjeka kao pojedinca često se upetljaju neki vanjski čimbenici na koje niti je spreman niti ih želi, nego ih jednostavno mora prihvatiti, pokoriti im se i nastojati živjeti sa njima. Ali, kada vas u nekoj ranoj životnoj dobi, kada niste ni dijete a ni odrastao čovjek, nego ‘nešto između’, život primora da zasnujete radni odnos, to će vas zauvijek promijeniti i odrediti vaš put. Jedan takav, donekle određeni, životni pravac imao je i Ivan Franjušić – Frljo iz ramskog sela Ripci. Naime, još kao dječarac u dobi od 15 godina zasnovao je radni odnos, i tako iz dana u dan, oženiti se, zasnovati obitelj, dobiti djecu i svima priskrbiti koliko toliko dostojan život.
Zadnje tri godine kao umirovljenik svoje dane provodi sa svojom obitelji, prijateljima, susjedima. I sam kaže da ponekad nije znao što da radi od dosade. Ali je pronašao sam sebi ‘zabavu’ za dosadne dane i ‘ubijanje’ slobodnog vremena. Naime, Ivan u svoje slobodno vrijeme spašava od zaborava jedan od najupečatljivijih glazbenih instrumenata u povijesti ovih krajeva. U svojoj maloj radionici već tri godine on izrađuje gusle.
Narodni instrument za koji kaže:
– Gusle su jedini instrument na kojem je opjevana cijela povijest Hrvata, kao i tuga i radost istog naroda, njegovi velikani, heroji i heroine.
Uz pomoć malog priručnog alata on stvara, možemo slobodno reći, umjetnička djela. Svake gusle su za sebe različite, na neki način specifične, i niti jedne nisu jednake, u smislu šaranja i glavnih ukrasa na njima. Dlijeta, dubači, svrdla, čekić, pila i još poneki priručni alat sve je ono što Ivanu treba da svoju maštu prenese na drvo.
Na pitanje kako je sve počelo odgovara:
– Pa evo prije neke tri četiri godine, provozam se do Hercegovine i dolje kod majstora naručim jedne male dječje gusle za svoga unuka. I kada su bile gotove, onako nešto sam kontam a kako bi bilo da ja to pokušam sam napraviti, ali one prave, velike gusle za odrasle. I tako je sve počelo. Zadnje tri godine radim na izradi gusala.
A koliko ste ih do sada izradili?
– Iskreno da ti kažem ne brojim. Trenutno imam započete sedmere gusle. Neki ljudi sigurno imaju i neke bolje, preciznije alate tako da im je možda lakše izrađivati gusle. Meni je ovo hobi i ja to onako pomalo za sebe, ali je ovo inače skupa rađa. Gusle nisu jeftine, ali ja ne živim od ovoga, iako je mirovina mala, teško se gusle prodaju. To ja uglavnom nastojim oteti i spasiti od zaborava.
Svirate li gusle i pjevate li uz njih?
– Nisam ti ja guslar, ne znam guslati, ali gledam i slušam guslare i odlazim na susrete guslara, pa ponekad i ja onako za sebe i svoju dušu zagudim, pomalo. Volim to slušat i džaba je sve.
I tako, kada je vrijeme ružnije Ivan je u svojoj maloj radionici, i ‘dilja’ lagano svoje ideje na drvetu i pretvara ih u stvarnost. Kada je lijepo iznese on svoje ‘taslake’ i svoj alat vani i radi ispred svoje radnje. Ne obazire se niti najmanje na prolaznike i njihova mišljenja o njegovome hobiju. On jednostavno uživa u svome radu i ne misli na bilo što drugo.
– Znaš, često puta u noći mi padne na pamet da sam nešto trebao uraditi drugačije, ili neku šaru da uradim na drugi način, i ja ti ustanem iz kreveta i u radnju i to odradim.
Koliko vremena treba za jedne gusle da se naprave i budu gotove?
– Pa meni treba otprilike oko tri mjeseca. Ja to ipak ne radim konstantno svaki dan i svaki sat, tako da mi treba više vremena. Ono što je bitno da su sve moje gusle izrađene u jednome komadu, od vrha do dna, nema sklopivih i lijepljenih dijelova.
A koje drvo je najbolje za izradu gusala?
– Pa najbolje drvo je javor i jasen. Evo imam ovdje gotove gusle od jasena jedne kod sebe, a druge sam poklonio kćeri u Beograd, a i drugima sam poklanjao gusle – i dodaje:
Ja bi volio vidjeti neku šaru, neku sliku pa da vidim da li je moguće to staviti na gusle, ugraditi kao ukras. Mislim da je to sve moguće, jer ništa nije nemoguće, barem po meni.
Uistinu, neke stvari i ukrasi na guslama izgledaju kao da su prenesene i izgrađene najmodernijim strojevima a ne rukom. Pa i gudala su specifična, imaju izglede zmija, sablji … A za glavne ukrase na svojim guslama humoristički Ivan dodaje:
– Evo ja na guslama izrađujem orlove, ali moji orlovi nisu kokošari, ne trebaju se koke bojati.
Ali ne izrađuje Ivan samo gusle, nego i drvene kašike i kosišća za kose. Čisto onako, za svoju dušu, kako kaže, ali ipak ako i proda nešto od svojih radova dobro će mu doći da malo dodatno zaradi uz svoju mirovinu. Ukoliko je netko zainteresiran za kupovinu nekih od Ivanovih rukotvorina neka mu se slobodno javi na broj telefona 063 125 983 – Ivan Franjušić – Frljo, i on je spreman za dogovor. Ivanu od srca želimo puno zdravlja u životu i u izradi i otimanju od zaborava naših starina.
Izvor: hercegovina.info
