Tridesetu nedjelju kroz godinu u Poljima u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci, 25. listopada 2020. godine, svojim je pjevanjem uzveličao zbor sv. Cecilije iz Franjevačke crkve i samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru. Zbog pandemije i straha od lošeg vremena, tek je dvadesetak članova zbora sa svojim voditeljem Drago Soldom nešto prije sv. mise u 10 sati stiglo u Masnu Luku.
Pred prepunom crkvom i mnogo vjernika pred crkvom sv. je misno slavlje predvodio fra Ante Marić kapelan Polja. U koncelebraciji je fra Petar Krasić. Zbor je pjevao predivno i izabrao one pjesme koje su s njima i vjernici mogli pjevati. Na kraju je svete mise zbor zapjevao „Ti si Petar“, kompoziciju koja ga bilježe sva desetljeća njegova postojanja, na oduševljenje svih vjernika, te su konačno svi zajedno za otpust pjevali „Zdravo, Djevo“.
Zbor je nakon toga pogledao Galeriju „Fra Vinko Mikulić“, zabavili se u suvenirnici uz kavu, likere i ljekobiljne napitke Franjevačke kuće molitve u Masnoj Luci. Iza toga ih je fra Ante odveo na nekropolu stećaka Dugo Polje i na Divin Grob. Na oba smo se smjesta molili za svoje pretke koji su nam čuvali ovu divnu zemlju i našu vjeru. I svojom krvlju kad je to trebalo.
Iza toga smo na ručak otišli u Hajdučke Verleti. Vlasnica Vrleti Albina i njena kćerka Marija su nas častili ručkom, i nisu dali fra Anti da ga plati. Zbor je otpjevao u zahvalu „Fala“. S nama je na ručku bio i župnik Doljana fra Stjepan Pavličević. Dan je ipak bio lijep, te smo mogli uživati u Poljima. Vjerujemo da smo i kućama ponijeli lijepe dojmove duhovnog i ljudskog druženja.
POVIJEST SVETE CECILIJE, ZBORA SV. PETRA I PAVLA – 90 GODINA, 1929 – 2019.
Što je postojalo prije turskih osvajanja jako je teško reći. Možemo samo nagađati da je moralo postojati crkveno pjevanje u gradu Mostaru koji je imao velike i mnoge crkve: Sv. Stjepana Prvomučenika i sv. Luku na lijevoj obali, te na desnoj sv. Anu, sv. Ružu, Gospu Snježnu. Tu je konačno bio i samostan sv. Ante Padovanskog s crkvom koji je zadnji srušen 1563. godine. Vjerojatno su ove crkve imala i zborove i glazbala.
Dugo razdoblje turske okupacije i progona, ne da nije dopuštao crkveno pjevanje, već ni crkvene objekte. No i prije propasti turske vladavine fratri su u Mostar, u crkvu sv. Petra i Pavla donijeli instrumente i gajili crkvenu glazbu. U svom Svaštenjaku piše fra Anđeo Nuić: „Ovaj armonium u ovo moje vrijeme jest darovan od društva Neoskvrnjenog začeća B. D. M. iz Beča za crkvu mostarsku. Na 23. svibnja 1875. prvi put oču se ovaj muzični glas u Hercegovini; ovaj isti dan na Presveto Trojstvo jesam u crkvi na njem svirao i misu pjevao, a fra Grgo Gavran misu govorio. A prvi glasovir nešto kasnije 17. rujna 1875. kupljen je u Mletcima, a u Mostar dođe 20. siječnja 1876. fra Anđeo navodi i koliko ga je sve to koštalo.
Prvo je pjevačko društvo u Mostaru postoji također od 1875. pod imenom „Kosača“. Turci ga nisu dopustili, a niti se od njih dopuštenje tražilo. Od Austrije su tražili, ali ona to 1880. nije dopustila. Tražili su da se zove „Višević“, i ni za to ne dobiše odobrenje. Punih skoro deset godina od austrijskog dolaska 1887. dopustiše da se zove “Pjevačko narodno društvo“. Tek godine 1889. dobi ime Hrvoje, i do danas je pod tim imenom – punih 130 godina. Fratri su ga osnovali i bili njegovim prvim predsjednicima – fra Augustin Zubac, fra Ambro Miletić …
Inače su hercegovački franjevci mnogo pozornosti davali glazbenom školovanju. Imali su potrebe zbog Gimnazije i sjemeništa na Širokom Brijegu i Bogoslovije – prve visoke škole u Hercegovini – u Mostaru. Vrsni su glazbenici fra Anđeo Nuić, fra Ignacije Jurković utemeljitelj sv. Cecilije, fra Bruno Adamčik, fra Branko Marić, fra Sebastian Lesko, fra Stjepan Romić, fra Tadija Leko, fra Stanko Vasilj, fra Stanko Mabić, fra Branimir Novokmet …
Hrvoje je pjevao i na svetim misama. No onda je tu ulogu pomalo preuzima preparandijski zbor. A kad se on ugasio 1926. fra Ignacije Jurković je osnovao zbor sv. Cecilije pri samostanu i crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru koji preuzima crkveno pjevanje za vrijeme svetih misa i na pontifikalnoj – biskupovoj misi. Bilo je to 29. svibnja 1929. o čem iscrpno piše ondašnji bogoslov fra Bruno Silvijo Adamčik u sv. Ceciliji 1931. godine. Tomu je evo točno 90 godina.
Sv. Cecilija opjevala je sva slavlja i sve tuge sv. Petra i Pavla. Preživjela je veliki svjetski rat, komunizam – nije bilo dobro pjevati u crkvi, mogao si ostati bez izvora za život, preživjela je Domovinski rat, danas u svom sv. Petru i Pavlu slavi svoj 90. rođendan. To je za naše uvjete i za ovaj naš grad i Hercegovinu uistinu veliki jubilej. Vodili su je vrsni fratri i časne sestre glazbenici. Svoga su obola zajedno sa svojim pjevačima ostavili svojim Apostolskim Prvacima, a Radobolja je suzvučje njihove harmonije odnijela Jadranu.
Tekst: Fra Ante Marić
Blidinje.NET
