Pita majka svog jedinca sina,
zašto plačeš moj anđele mali,
što to majka pružila ti nije,
što to tvome srcu tako fali?
Pa ti suze pokvasiše lice
a duša ti tako bolno jeca,
zašto nisi raspjevan i sretan
kao druga razigrana djeca?
Ne može te tužnog gledat majka,
za tobom i meni duša vene,
ti si moje jedino na svijetu
pa zar želiš rasplakat i mene!?
Samo tebe imam u životu,
majčino si ti najveće blago
a često te u suzama gledam ,
da si sretan, zašto si mi lag’o?
Nisam majko, lagao ti nisam
i volim te najviše na svijetu,
ti si majko moja mirna luka,
ti si moje proljeće u cvijetu!
Ali majko meni jedno fali
i nitko mi to ne može dati,
zagrljaj mi fali oca moga,
to bi majko ti morala znati.
I zato ti gorke suze lijem
i proklinjem sve te dane rata,
uzeše mi anđela čuvara,
pa ja nemam koga zvati tata.
Pa se nemam iza koga skriti,
nemam kome ruke oko vrata sviti,
zato mene duša jako boli
nemam majko oca da me voli!
A znam da ni tebi nije lako,
svoje suze kad od mene kriješ,
tugu čitam na tvom licu majko
svaki put kad mi se nasmiješ!
Al nećemo više tužni biti
jedno drugom gorke suze kriti,
zagrlit ću i ja oca svoga,
čekat će on mene kod dragoga Boga!!!
Stihovi: Velimir Velo Raspudić
Blidinje.NET
