Ovaj post posvećujem svim ženama koje svoj život posvećuju svojoj obitelji, jer znate – mi smo kao sol, o njoj se ne veličaju gastronomski hvalospjevi, iako bi bez njene prisutnosti svako jelo bilo bez okusa.
Toliko je mala, a toliko važna.
Čime se vi bavite gospodine?
– Radim kao računovođa u banci.
A vaša supruga?
– Ona ne radi. Ona je kućanica.
Tko je zadužen za doručak u vašoj obitelji?
– Moja supruga, jer ona ne radi.
Kada se vaša supruga budi ujutro?
– Budi se dosta rano jer mora puno toga organizirati. Od doručka, mora odjenuti djecu, spakirati im ručak, pobrinuti se da operu zube i spreme za školu. Budi se kada i naša beba koju prije svega treba presvući, podojiti i pobrinuti se za njene potrebe.
Kako vaša djeca idu do škole?
– Supruga ih odveze do škole, jer ona ne radi.
A što vaša supruga radi kada odveze djecu u školu?
– Da ne bi morala u više navrata sjedati u automobil ona čim ostavi djecu pred školom razmišlja što sve mora obaviti vani, pa tako nekada ode do trgovine, nekada riješi račune i obavi sve ono što mora obaviti. Ponekad nešto zaboravi pa opet mora obući bebu, spakirati sve što joj treba i opet sjesti u automobil da obavi to što je zaboravila obaviti. Kada se konačno vrati, opet mora nahraniti bebu, skuhati ručak za sve nas, presvući bebu, staviti je na spavanje. Dok beba spava uglavnom se uhvati pranja rublja, počisti malo kuću, sredi kuhinju. I tako – napravi te neke sitnice po kući, jer ona inače ne radi.
Vi se kasno vraćate s posla? Što činite kada dođete kući?
– Odmaram se, naravno. Pa vraćam se jako umoran nakon rada u banci.
Što vaša supruga radi navečer?
– Pa ono, radi večeru, daje djeci da jedu, poslije to sve spremi, opere suđe, izbaci smeće. Pobrine se i za psa. Pospremi hranu, počisti malo kuhinju nakon večere. Nakon toga se malo poigra s djecom i tada ih krene pripremati za spavanje. Obuče im pidžame, bebu presvuče i premota, pobrine se da djeca operu zube i stavi ih spavati. Bebu u međuvremeu još nekoliko puta nahrani – navečer i još nekoliko puta po noći, kada god beba to traži. Dok se mi ostali odmaramo, moja se supruga budi nekoliko puta po noći, ali ona to može jer se ne mora ujutro buditi za posao. Ona ne radi nigdje.
Dakle, ovo je jedna klasična rutina majke kućanice koja nigdje ne radi, iako se budi prva i liježe oho-ho nakon svih u obitelji
Sve to što jedna majka kućanica radi poznato je i svim drugim ženama i majkama, i bakama, i strinama i tetkama i prijateljicama koje imaju obitelj i koje isto kao i ova supruga od jutra nešto radi iako zapravo – ona ne radi.
Odajte stoga počast svojim ženama i sestrama i majkama jer one rade i kada ne rade.
A kada me netko pita – radim li ja ili sam samo kućanica, tu nema jednostavnog odgovora zapravo jer:
Ja radim kao supruga i radno mi je vrijeme od 0 do 24.
Ja sam majka.
Ja sam žena.
Ja sam kćer.
Ja sam budilica.
Ja sam kuharica.
Ja sam spremačica.
Ja sam šef.
Ja sam konobar.
Ja sam dadilja.
Ja sam medicinska sestra.
Ja sam običan radnik.
Ja sam zaštitar.
Ja sam savjetnik.
Ja sam tješitelj.
Ja nemam godišnji odmor.
Ja nemam pravo na bolest.
Nemam čak pravo ni na slobodan dan.
Nemam ni plaću za to što radim.
Ali unatoč svemu tome, često me znaju pitati – Što ti radiš po cijele dane?
Ovaj post posvećujem svim ženama koje svoj život posvećuju svojoj obitelji, jer znate – mi smo kao sol, o njoj se ne veličaju gastronomski hvalospjevi, iako bi bez njene prisutnosti svako jelo bilo bez okusa.
Toliko je mala, a toliko važna.
Blidinje.NET/tomislavnews.com
