Blidinje – svojina hrvatsko-humskih knezova Masnovića

Prekrasna visoravan Blidinje, nekada zvana i Polja i ljetna ispaša koja je postala međunarodno poznata turistička atrakcija, još uvijek čeka svoga povijesničara. O jednom segmentu te povijesti riječ je u ovim crticama, naime srednjovjekovnim gospodarima Blidinja, knezovima Masnović koji se u literaturi spominju samo uzgred. Od blidinjske grane Masnovića odcijepila se fojnička koja nije predmetom ovih crtica.

Blidinjski knezovi Masnovići – ime, porijeklo i vjerska pripadnost

Osnova osobnom imenu Mastan / M(ь)stnь je mьstь što je značilo osveta, kazna – osvetnik. Ime M’stislav (kasnije inačice Mastan, Masten, Mesten, Mestina, Mestinja) je u Hrvatskoj potvrđeno već u 9.st. Kameni natpis iz Donje Drežnice koji je nastao između 1357. i 1367. svjedoči o vojvodi Mastenu i sinovima Radoslavu i Miroslavu. Oni su gospodarili i Blidinjem gdje se do danas sačuvao toponim Masna Luka u čijoj blizini su imali svoju nekropolu. U Fojničkom grbovniku čita se da su plemići Mas(l/t)novići porijeklom iz Livna. U literaturi su zastupaljena dva mišljenja o porijeklu i sticanju vojvodske titule.

Predstavljam treću tezu, naime da je rodonačelnik Bubanjić-Masnovića livanjski knez Bubnja Vojnić iz starohrvatskog roda Čubranića. On se 1322. javlja kao dvornjak hrvatskoga bana i tadašnjeg gospodara Bosne Mladena II. Šubića. Natpis vojvode Mastana u Drežnici sa ukesanim znakom križa i vjerskom formula ” † U ime Oca i Sina i Svetog Duha…“ svjedoče da susrećemo katolički plemićki rod. To podupiru i drugi izvori te činjenica da je posljednji poznati član ove blidinjske plemićke obitelji, fra. Grgur Masnović, od 1580. do 1583. bio provincijal Bosne Srebrene.

Zaboravljena srednjovjekovna utvrda i franjevački samostan na Blidinju

Već su dosadašnji autori iznijeli niz argumenata koji sile na zaključak da je Blidinje u srednjem vijeku bilo intenzivnije naseljeno i da je preko Blidinja vodio ne beznačajni trgovački put. Da su Masnovići imali dvor u Drežnici svjedoči tamošnji kameni natpis. No, zasigurno su imali i svoju utvrdu na Blidinju. Na postojanje srednjovjekovne utvrde svjedoče skromni ostatci na obroncima Vran-planine povrh prostora zvanog Barozonje i do danas sačuvani toponim Pridvorac ispod iste. Jedna od svrha podizanja utvrde bila je očito kontrolirati i osigurati put preko Blidinja i da se ispod utvrde razvilo malo podgrađe za prihvat putnika. U prilog tome zaključku ide i zabilješka u dnevniku biskupa Stjepana Blaškovića povodom kanonske vizitacije Blidinja 1735. Naime, čita se da je bispuk najprije stigao u Barozonje u ćijoj blizini bilježi: „mjesto zvano Gradina ili porušena tvrđava na oborcima brda iznad ravnice zvane Polja“. U povelji kralja Stjepana Ostoje od 28.12.1408. uz župu Rakitno i Drežćnicu spominje se i grad na Poljih i sama Polja. Držim da je rijeć o Blidinju i tamošnjoj utvrdi sa manjim podgrađem.

Osobito je zanimljiv lokalitet, naime ostatci srednjovjekovne crkve na Barama nedaleko Masne Luke se u arheološkoj literaturi samo uzgred spomenje. Nedaleko nekadašnjeg sakralnog objekta nalazi se i vrilo znakovitog naziva Fratrovo vrilo što svjedoči da su nekada nedaleko toga vrila obitavala Mala braća. Dok se općenito drži da su franjevci tek tjekom 18. i 19. stoljeća počeli boraviti među stočarima na blidinjskim Poljima smatram da ima dovoljno indicija da su knezovi Masnovići franjevcima na Blidinju darovali posjed i bili fundatori tamošnje srednjovjekovne crkve i manjeg samostana, u najmanju ruku rezidencije Male braće. Franjevački ljetopisac Ivan Stražemanac Kopijarević (1678. – 1753.) u svome djelu spominje već prije njegovoga vremena nestali, do danas ne ubicirani manji samostan „S Iohanni Campo“ (Sv. Ivan Polje). Najvjerojatnije je riječ o nekadašnjem blidinjskom samostanu.

Masnovići uspješni trgovci i počasni dubrovački građani

Iz izvora se doznaje da su knez Radoslav i brat mu Miroslav se naveliko bavili trgovinom sa Dubrovnikom te da su imali poslovne veze i sa talijanskim trgovcima. Zabilježeno je da su Dubrovčanima prodavali žito, ali zasigurno su Dubrovnik snadbjevali i sa ostalim živežnim namirnicama. Jestive ptice su bila tražena roba a Dubrovnik je u rasponu od oko 300 godina poklanjanjem ptica za lov uspijevao osigurati povoljne trgovačke ugovore sa kraljevskim dvorima u Spanjoskoj i Siciliji.

Pogotovo knez Radoslav je stekao veliki poslovni pa možda i politički ugled poradi čega su Dubrovčani 1381. njega i njegove muške potomke i sinovce počastili dubrovačkim građanstvom. Kao uspješni trgovci bili su primljeni u jedno od najutjecajnijih i najuglednijih bratstava trgovaca u Dubrovačkoj republici, bratsvo Sv. Antuna.

Tajanstveni župan Radoje I. Radosalić (Masnović ?)

Do danas nije odgodnetana zagonetka tko se krije iza župana Radoje Radosalića koji se spominje u kraljevskim poveljama u periodu od 1392. i 1400.godine. On zaslužuje posebnu studiju. Sa ovoga mjesta jedino napominjem da je najvjerojatnije riječ o sinu i nasljedniku blidinjskog kneza Radoslava Masnovića koji se po ocu Radoslavu bilježi Radosalić. To bi u svakom slučaju objasnilo njegovu i ulogu rođaka mu roškopoljsko-duvanjskog kneza Vukmira Semkovića 1400. kao kraljevskih povjerenika i izaslanika pri istraživanju prava livanjskih grana starosjedilačkog roda Čubranića pri darivanju grada Bistričkog Hrvoji Vukčić-Hrvatiniću.

Masnovići su sačuvali vjeru i posjede u prvim decenijama osmanlijske vladavine

Nakon uspostave osmanlijske vlasti praunuk vojvode Masna, knez Radoje II. je uspio sačuvati svoju katoličku vjeru i svoju plemenitu baštinu Blidinje. Dakle i oni su se u prvim decenijama osmanlijske vlasti formalno pokorili Osmanlijama da bi mogli zadržati svoju baštinu. Defter iz godine 1468./69. bilježi Radivoja Masnovića kao timarskog spahiju (plemića) čiji se timar (feudalni posjed) nalazi u nahiji Neretva. Sjedište te nahije bilo je u Konjicu. Timar kneza Radivoja je dražavnoj blagajni godišnje pridonosio 5.538 akči odnosno 7.228 akči, dakle riječ je o solidnom feudalnom posjedu.

Premda defter ne navodi gdje se točno nalazio predmetni timar nebi trebalo dvojbiti da je rijeć o Blidinju. Naime, na zapadnoj (desnoj) strani Neretve nahija Neretva se prostirala dolinom rijeke Rame do nahije Rama. Budući da se tada Drežnica i Rakitno bilježe kao posebne nahije posjed Radoje Masnovića se može tražiti jedino izmeđju rijeka Neretve – Rame i Drežnice, dakle Blidinje sa okolnim planinama. Time više jer defter otkriva imena timarnika Jablanice i Doljana.

Knez Radoje II. Masnović i njegovi potomci se idućih decenija više ne javljaju u turskim izvorima, ali su svakako ostali na Blidinja još koje desetljeće. Na to upućuje niz činjenica, no to prelazi vremenski okvir ovih crtica.

Izvor: Ivan Lozo , Imotska Poljica – Koeln, 20.1.2021.

Blidinje.NET