Iako nam je jako blizu te jednim dijelom teritorijalno i pripada općini Tomislavgrad, mi stanovnici duvanjskog kraja, Park prirode Blidinje doživljavamo isključivo kao područje predivne prirode gdje redovito idemo na jednodnevne izlete ili pak na nekoliko dana u vikendicu.
Međutim, iako nimalo uobičajeno mjesto za život ovo područje stalni je dom za 22 stanovnika koji ovdje žive, rade, stvaraju te se nose sa svim prednostima i nedostacima života na ovom području.
Razgovarali smo s Antonijom Zelenikom, mladom stanovnicom Blidinja, točnije Risovca koja je iz Rakitna preselila 2018. godine te na Blidinju živi s mužem i dvoje djece.
Na samom početku pitali smo je, s obzirom da u blizini njezinog doma nema trgovina, kako se nose s tim te na koji način se organiziraju po pitanju kupovine namirnica.
“Svi mi koji ovdje živimo većinom imamo zalihe domaćeg mesa, sira i raznog povrća u zamrzivaču. Rade se i različite zimnice koje traju mjesecima. Osnovne namirnice za život navikli smo kupovati u velikim pakiranjima, npr. mlijeko, ulje, brašno, šećer isl., dok ostale namirnice kupujemo jednom tjedno. Ne bih rekla da imamo ikakav problem s ovakvim funkcioniranjem. Iako su trgovine pomalo udaljene uvijek imamo sve što nam treba zahvaljujući dobroj organizaciji, ali i brojnim domaćim proizvodima koje sami stvaramo”, objašnjava Antonija te ističe kako i kada neke namirnice zafali, primjerice tijekom pravljenja kolača, ona improvizira te u recept doda neku drugu zamjensku, a kolač u svakom slučaju bude dobar.
Naime, najbliže trgovine nalaze se u Rakitnu, Jablanici, Posušju, Tomislavgradu – sve udaljene cca 20 – 40 kilometara.
Administrativna kompleksnost
Na području Parka prirode Blidinje, zbog statusa vodozaštićenog područja nema niti jedne benzinske crpke pa je također potrebno na vrijeme misliti i o zalihama goriva u autu. Prva benzinska prema duvanjskom smjeru, ujedno i spas kada se nepromišljeno zateknete na rezervi usred šumskog područja, je Božić benz u Mandinom Selu.
Administrativno je područje također zanimljivo, jednim dijelom pripada Jablinici, pa tako Antonija svoju djecu vodi kod liječnikau Jablanicu. Drugim dijelom pripada Posušju – primjerice područje Masne Luke, dok područje Dugog Polja, gdje se nalazi Planinarski dom Blidinje te jedan dio Blidinjskog jezera pripadaju općini Tomislavgrad.
Stalni stanovnici na području Parka prirode Blidinje su bračni par Krešo i Marija Ćavar, koji su nas ugostili u svom domu i ispričali čime se bave i kako izgleda život na Blidinju.
Prvo što smo uočili je predivan pogled na planinsko područje ispred njihovog doma te brojne životinje.
“Ovo tu je naših osam mladih junica, s drugu stranu ceste su muzne krave, a trenutno imamo i deset teladi, sve skupa ih je oko trideset. Imamo i desetak ovaca, nešto kokoši. Što se tiče poljoprivrede uzgajamo sve ono što nam klima dopusti, a to je krumpir, mrkva, luk, kupus. Sadimo uglavnom za svoje potrebe, nešto manje za prodaju”, objašnjava Marija te dodaje kako zime znaju biti nezgodne, ali zadnjih godinu dvije se i to promijenilo.
“Kad je riječ o zimi na Blidinju potrebna je jako dobra priprema. To podrazumijeva 20-ak metara drva. Imali smo zime kada su temperature bile i do minus 27. Što se tiče životinja, najbitnije je pripremiti njima hranu – sijeno i žito te da imaju vodu koja se nije zaledila. Opake su te hladnoće, ali izdrži se, sve do sad smo preživjeli”, dodaje Marija.
Uzgoj svega što klima dopušta
Krešo i Marija vlasnici su OPG Mijatović te prodaju sir iz mišine, mladi sir, maslo te kajmak po narudžbi.
Ove godine su posadili na tri duluma dvjesto metara krumpira te 60 duluma žita.
Pričaju nam i neke nesvakidašnje situacije poput one da im je jedno janje upalo u pećinu duboku 20 metara te su ga spasili speleolozi iz Tomislavgrada kojima i ovim putem zahvaljuju. Janje je nestalo te ga nisu mogli pronaći dva dana, a nakon intervencije speleologa spašeno je i u dobrom je stanju.
a
Na pitanje kakav je društveni život, koliko se druže sa preostalih dvadesetak mještana Marija kaže kako su preko ljeta druženja rjeđa jer svatko ima puno svoga posla, a preko zime su učestalija.
“Svi mi imamo ovdje puno poslova kojima se bavimo, neki imaju krave, neki ugostiteljske objekte pa smo posvećeni tome, ali opet stalno je netko tu, nikad nije dosadno”, dodaje Marija.
Iz njihovog dvorišta prostire se i pogled na filijalnu crkvu Glavosjeka Ivana Krstitelja, koja je u sastavu župe Doljani.
Krešo Ćavar nam kaže kako u svojih 50 godina snijeg nije doživio samo u sedmom mjesecu, a u svim ostalim mjesecima jest. Primjerice, dana 29. 8. 1978. pao je snijeg, dok im je ispred kuće bilo žito.
Ističe i kako je ovdje jako kratak period sadnje te se mora sve stići na vrijeme.
“Ne postoji vrijeme u kojem nam je dosadno, naprotiv nedostaje nam vremena za obaviti sve što trebamo i želimo”, dodaje Krešo.
Prednosti i nedostaci života na Blidinju
Tomislav Zelenika također je jedan od mlađih stanovnika Parka prirode Blidinje.
Vrsni je poznavatelj povijesti, kulture i znamenitosti kako ovog tako i šireg područja, a turiste svaki put ostavi bez teksta kada im prepričava neku od legendi koje se vežu za ovaj kraj.
Tomislav se bavi mnogim djelatnostima, kao i većina ovdašnjih stanovnika, a jedna od djelatnosti je i to da je turistički vodič. Ipak, ističe kako je primarna djelatnost poljoprivreda – uzgaja na 10 duluma krumpire, mrkvu i ciklu.
“Što se tiče pozitivnih i negativnih strana, puno je više pozitivnih iz moje perspektive.
Negativnih strana nema puno, a počeo bih s jednom, možda i najnebitnijom, a to je da nekada zna biti stvarno biti dosadno. Ovdje živi nas dvadeset u čitavoj planini, svi smo više – manje rodbina i svi se znamo i svi se družimo. U neko gluho doba sezone, npr. u proljeće kada se topi snijeg i kada nema ljudi ili pak u ranu jesen, kada prođe Gospojina i sva ta događanja, zna biti malo dosadno”, objašnjava Tomislav.
“Drugi negativni aspekt iz perspektive ljudi koji žive ovdje je povećan broj turista, divlja gradnja vikendica, magistralna cesta koja prolazi kroz Park, jako velik promet. Planina time gubi neku svoju čar radi koje je vrijedilo živjeti tu”, dodaje Tomislav Zelenika te ističe kako je problem neodgovoran odnos ljudi prema prirodi, onih koji posjećuju, pa i onih koji grade vikendice.
“Prostor je iskomercijaliziran i nekada se ti ljudi divljački odnose po pitanju otpada, gradnje, uzurpacije državnih zemljišta, po pitanju svega. Popravlja se to, ali puževim korakom. Nije to onako kako bi trebalo biti”, zaključuje.
Navodi da pozitivnih strana ima puno, primjerice jako je jeftino živjeti tu.
“Kad odem u neki od obližnjih gradova i boravim tamo nekoliko dana, potrošim više novca u jednom danu nego što ovdje potrošim u mjesec dana. Ovdje se nema gdje trošiti, a i drugačiji je stil života, nemate potrebu sjesti u kafić piti piće nego idete kod nekoga u kuću, družite se. Preko dana se puno radi pa je čovjek time preokupiran”, naglašava Zelenika.
Uz sve navedeno prepoznajemo kao veliku prednost života u ovom području prekrasnu prirodu i vidike kao iz bajke u kojem god smjeru da pogledate. Uz tu ljepotu i zelenilo sigurno je i duboki mir i tišina jedna od velikih kvaliteta koja život čini boljim.
Tekst i foto: tomislavcity.com
