Uputili smo se u subotu prema Blidinju kako bismo prošetali i onako usput napravili pokoju lijepu fotografiju (ovdje se zbilja ima što vidjeti i snimiti bez obzira koliko god puta bili), piše mandino-selo.com
Prošli smo planinarski dom PD Orlova stina, skrenuli kod prvoga odvojka lijevo, ostavili svoje vozilo i uputili se lagano pješice, s noge na nogu ka križu na Borovoj glavi. Pri samome vrhu za nama se kretalo vozilo, iz kojeg se za nekoliko trenutaka pojavile dvije, nama jako dobro poznate osobe – Ante Vukadin Jokarić i Miro Šumanović i osmero vesele, razdragane dječice. Dolaskom do križa iznenadilo nas što ih nismo zatekli a očekivali smo ih ovdje. Nedoumica je vrlo brzo riješena. Naime, primili smo Antin poziv koji nas je pozvao da se uputimo nekih petstotinjak metara dalje prema zapadu, gdje su očekivali Mirin let paraglajderom. Poziv smo objeručke prihvatili i uputili se do njih.
Kada smo im se približili ovdje smo zatekli i Božu Kovačevića, poznatoga duvanjskog letača paraglajderom, Mirina najčešćega nebeskoga sudruga u letenju. Nakon dvadesetak minuta iščekivanja najoptimalnijega vjetra obojica su se vinula u zrak, na sveopće oduševljenje svih a posebno onih najmlađih. Svi smo ih gledali na nabeskom plavetnilu ispod kojega se plavilo Blidinjsko jezero, zaštićeno čvrstim zagrljajima Čvrsnice i Vrana, pomalo im zavideći na poziciji iz koje su sve snimali s visine.
Blidinje.NET/mandino-selo.com
