I večeras u tuđem svijetu
ja se sjetim svog dobrog oca,
koji više među nama nije
pa sva se tuga u oči mi slije !
On kao mali ostade siroče
i nije imao koga zvati oče
al nikad nikom žalio se nije
nit je dao suzi da mu lice mije.
Više gladan nego sit je bio
ali jedno nikad nije krio,
imao je ono što ne kupuje novac,
što u srcu čuva pravi Hercegovac!
Ponos,poštenje i vjeru u Boga,
ne ukradi,ne slaži i voli bližnjeg svoga !
Kad pošao si,oče,jesi li znao,
kakvo bogatstvo i meni si dao?
Kad bi često govorio
i savjete mi mnoge dao,
da ćeš otić’ bez zagrljaja
kao da si i tad znao.
Kroz život pošteno idi,sine,
pa makar i kruha gladan bio!
Ne zaboravi ovaj komad Domovine
i tvoj djed za nju svoju krv je lio .
Ne zaboravi sine tko si i što si,
ne zaboravi od čijeg si roda.
Gdje god pođeš to u srcu nosi
jer krvavo je plaćena sloboda !
I ponosan budi što si Hercegovac !
Gdje god dođeš to svakome reci.
Nemoj da te kvari bogatstvo i novac
a ljubav tu prenesi i svojoj djeci.
Neka znaju i nek vole svoje,
neka svoga nikad se ne stide.
Neka samo Boga se boje
al od tebe neka sve to vide !
Ljubav prema svome u srcu se nosi
tu ljubav ne kupuje zlato ni novac.
Zato uvijek pamti od kud si i tko si
i ponosan budi što si Hercegovac.
Sve to često na pamet mi padne ,
sve te riječi što mi reče ćaća,
možeš sine na kraj svijeta ići
al srce te uvijek Herceg zemlji vraća !
Stihovi: Velimir Velo Raspudić
Blidinje.NET