Malo groblje, a tako staro i lijepo, uredili su Zdenko Zlomislić i Rajko Musa. Dan je bio jedan od onih planinskih, nepredvidivih. Oblaci su se natjecali po svodu, a Blidinje je uživalo u bonaci. Ljudi su stizali. Dolazilo je mnogo djece. Planina i djeca se razumiju i ljube. Nevini su i dragi i Planina i djeca, možda zato. Iskreni.
Svetu misu s blagoslovom polja predvodio je fra Ante Marić, kapelan Polja, s fra Vinkom Mikulićem Bajevićem. Fra Vinko je predvodio procesiju koja je prethodila blagoslovu polja, a išla je oko malog starog groblja na Barzonji. S fra Vinkom su djeca. Barbara, Mara, Ante, Vice, Petra, Marija i još tolikih, dragih. I Ines. Blagoslivalo se Križem, jednom, s tri svijeće i blagoslovljenom vodom. Na sve četiri strane svijeta. To su dječica pozorno promatrala i svidjelo im se. To neka od djece vide prvi put i sigurno će zapamtiti do kraja svoga života.
Misna su čitanja čitale Željka i Slavica. A Evanđelje je bilo divno. O tome kako Kraljevstvo nebesko sliči na posijano sjeme – ono raste, bdjeli mi ili spavali, i na gorušičino zrno. I ta djeca će narasti u velike ljude, baš kao i Kraljevstvo, baš kao i ona Ezekijelova cedrova grančica koju je zasadio i koja je izrasla u kraljevski cedar.
Sve je bilo tako lijepo na Barzonji. Jelinak je sa svoje dvije velike stare bukve sve gledao i bio i te kako zadovoljan.
Blidinje.NET
