Božić ljubi sirotinju, obitelj i obitelj za stolom, a najteži su Božići kada neko drag umre i kada jedno mjesto za stolom ostaje prazno, riječi su fra Ante Marića, svećenik iz Mostara.
Dodaje kako su vjernici danas svjesni poruke Božića iako Božić ima jako puno neprijatelja, a jedan od njih je materijalizam. On smatra da mnogi posjećuju advente i predstave prvenstveno zbog hrane, pića i slično, što je od prvoga dana protivnik Božića kojem smisao nije materijalan. Fra Ante napominje kako Isus nije imao novca da ode u svratište jer je bio sirotinja te ističe da Božić traži obitelj.
-Božić je svetkovina zapada. Mi na zapadu bolje razumijemo Božić nego Uskrs. Uskrs je svetkovina istoka, duboka i misaona. Mi ovdje osjećamo. Božić je emocija – poručio je on.
Fra Ante dalje navodi kako je Božić kršćanski, katolički, rimokatolički blagdan koji se spominje Isusovog rođenja.
-Mi o njemu saznajemo iz Svetog pisma Novoga zavjeta, ali je već i u Svetom pismu Staroga zavjeta on kroz proroke najavljen. Evanđelisti Marko, Matej, Luka i Ivan pišu o Isusovom rođenju i sva su ta evanđelja nastala u 1. stoljeću. Oni su suvremenici, ili su bili tu ili uzimali informacije od ljudi koji su s Isusom živjeli, surađivali, jeli, hodali. To je autentičan izvještaj – govori svećenik.
Pojašnjava kako Marko kroz evanđelja o tome kratko govori.
-On ne govori ništa o rođenju nego o tome kako se Isus uredao pred Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu i krstio, a iza tog krštenja otišao javno djelovati s postom i molitvom 40 dana u pustinji. Matej opširno govori o rođenju, a čak donosi i Isusov rodoslov.
On želi reći da je Isus Zemljanin, da je došao s neba, ali na Zemlji ima svoj rodoslov. Na Zemlji ima svoju majku i poočima, a otac mu je Bog. On piše i o rođenju Ivana Krstitelja, Anđelu Gabrijelu koji navješćuje Blaženoj Djevici Mariji, o pohodu trojice mudraca, pastira, pokolju nevine dječice jer se Herod prepao da mu novorođeni kralj ne oduzme tron – podvukao je fra Ante.
Dalje navodi kako Luka kroz jednu rečenicu u svom opisu djetinjstva kaže: “Ona rodi svoga jedinorođenca, povi ga u pelene, položi u jasle jer u svratištu za njih ne bijaše mjesta”.
-Ta rečenica zapalila je maštu svijeta, umjetnika, slikara, kipara, književnika, dramaturga. Vodeći se time, sv. Franjo Asiški je 1923. godine, nepune tri godine prije svoje smrti, prvi u povijesti kršćanske pobožnosti napravio jaslice. Otada svi pravimo jaslice na cijelome svijetu – navodi fra Ante.
Ivan Evanđelist o svom proslavu evanđelja govori filozofski: “U početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga i riječ bijaše Bog. Došlo je svjetlo koje ne trpi tamu”. Fra Ante ističe kako kroz rečenicu: “I riječ tijelom postade i nastani se među nama” mi danas crpimo informaciju o Isusovom rođenju.
Fra Ante Marić dotaknuo se i božićnih običaja ističući kako su Hrvati za Božić napravili predivne običaje.
-Oni su svoje poganske običaje iz svoje pravjere, prije nego što su postali kršćanima, pomiješali s kršćanstvom. Hrast, badnjaci, pšenica, svijeće, svjetlost, jabuke, pogače, očići, materice i ukrašavanje jelke, to se ništa ne protivi Božiću. Naprotiv, to mu daje čar – smatra fra Ante.
Na kraju je vjernicima poželio da se Bog rodi u njihovim srcima i da mu tu budu jaslice i slama.
-Neka svi dođu u našu dušu i srce i neka se tu Bog rodi. Kada se rodi u našim srcima onda nas čini iskreno sretnima. Želim svim ljudima svijeta, na poseban način ljudima Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Hrvatima diljem svijeta koji slave Božić, da se svima nama dragi Bog rodi u srcu i da nas učini sretnima bez obzira na sve ono nesretno što nam se u životu zna dogoditi. Bez obzira na poteškoće, siromaštva, progone i nepravde neka nam Božić bude sretan jer je sve to doživio Onaj kojega slavimo – poručio je fra Ante Marić.
Blidinje.NET/Fena
