Ovisnosti o opijatima poput heroina, oksikodona, opijuma, morfija i tableta protiv bolova predstavljaju jedan od današnjih problema društva. Kako bi poboljšali liječenje ovisnika, znanstvenici moraju proniknuti utjecaj opijata na neurološki sustav ovisnika. U tome su im ovaj put pomogli vrlo čudni ovisnici – mravi.
Izgleda da ljudi nisu jedine životinje koje postaju ovisne o opijatima: mravi ih također jako vole, možda čak više i od šećera. U radu objavljenom u časopisu Journal of Experimental Biology znanstvenici sa Sveučilišta Scranton pod vodstvom neuroznanstvenika Marca Seida dokazali su kako su neurokemijski putevi sisavaca i mrava ovisnika slični te da je moguće koristiti mrave kao modele za istraživanje utjecaja opijata. Mravi su također i zadružni kukci čiji sustav jako nalikuje ljudskom društvu: kao takvi mravi ovisnici mogli bi pokazati kako ovisnost utječe na ljudsku zajednicu.
Kada govorimo o istraživanjima ovisnosti, stvaranje ljudskih ovisnika nije opcija. Zato se znanstvenici priklanjaju životinjskim modelima, poput štakora. Istraživanja se na štakorima već odavna provode, gdje su znanstvenici otkrili da će npr. štakori radije izabrati kokain umjesto hrane. Unatoč tome što je fiziologija ljudi i štakora vrlo slična, njihovo socijalno ponašanje je različito. Štakori ne stvaraju kompleksne, međusobno zavisne grupe u kojima će ostale jedinke osjetiti posljedice ovisnosti jedne jedinke. Mravi, za razliku od štakora, imaju jako razvijen osjećaj za stvaranje takvih grupa, što ih čini idealnima za istraživanja kaskadnih procesa do kojih dolazi kad se javi ovisnost u društvu.
Mravi ovisnici (foto: Smithsonianmag.com, Nika Lerman / Alamy )
Za početak, znanstvenici su morali testirati mogu li mravi uopće postati ovisnici. Testirali su ih tipičnom procedurom „oduzimanja sukroze”. Ova se metoda bazira na davanju izvora šećera životinjskim modelima, podijeljenima u dvije grupe, u obliku šećerne vode u zdjelicama. Nakon nekog vremena količina šećera bi se u zdjelicama smanjivala, a jednoj grupi je u vodu dodan i morfij, čija se količina nije smanjivala. Nakon što u zdjelicama više uopće nije bilo šećera, kontrolna grupa više nije dolazila do zdjelica, dok se grupa kojoj su davali morfij uporno vraćala do svoje zdjelice. Još jednom su znanstvenici potvrdili njihovu ovisnost kada su im ponudili zdjelicu sa šećernom vodom i zdjelicu s vodom i morfijem: preko 65 % mrava ovisnika pojurili su prema zdjelici s morfijem.
Nakon testiranja znanstvenici su proučavali neurokemijske promjene nastale u mozgovima mrava ovisnika kako bi detektirali točna mjesta na koje je morfij imao utjecaj. Uspoređujući ih s mravima iz kontrolne grupe, ovisnici su imali puno veće razine dopamina, neurotransmitera koji se povezuje s centrima za užitak i nagradu u mozgu. Poznato je da dopamin ima veliku ulogu u ovisnosti kod ljudi i štakora. „Rezultati nisu bili iznenađujući ako se prisjetimo da mnoge životinje koriste različite opioidne supstance iz biljaka poput alkaloida i morfija”, navodi James Traniello, biolog sa Sveučilišta Boston. Kao primjer navodi istraživanje na pčelama koje su pokazale kraće pamćenje ako su se hranile biljkama koje sadrže kofein.
Kao preliminarnu studiju, ovaj rad čeka još mnogo posla, no Seid se nada kako će daljnjim istraživanjima uspjeti kartirati specifičnu aktivnost u mozgovima mrava ovisnika koju aktivira dopamin. U suradnji s timom matematičara u planu je izrada modela socijalnog društva mravlje zajednice koji bi omogućio bolje razumijevanje utjecaja ovisnosti na društvo. „Imali bismo cijelo naše društvo u jednom mikrokozmosu”, zaključuje Seid. „Moći ćemo izdvojiti male skupine tog društva i manipulirati jedinkama kako bismo riješili kaskadne posljedice ovisnosti u društvu.”
Izvor: Smithsonianmag.com
