Točno u podne zadnjega dana u mjesecu srpnju 2016. slavljena je sv. misa na Barama na Divojačkom groblju. To je druga sveta misa ove godine. Na prvoj je bio i blagoslov polja. Ova se sv. misa još tradicionalno zove kosidbena, jer pada u vrijeme kosidbe. Na groblju se skupilo veliko mnoštvo puka. Tu je mnoštvo Gorančana, da ne spominjemo Široki Brijeg, Crnač i druga širokobriješka sela, te vjernike iz Brotnja.
Sv. misu predvodi fra Ante Marić, kapelan Polja, s fra Vinkom Mikulićem Bajevićem. Čitale su lijepo kćer i unuke Ivice Markote i Valentina Kusića. Jako je puno male djece koja Polja i Planinu doživljavaju punom dušom i osjećaju se baš kod kuće. Sve im je novo i zanimljivo, i svemu se oni dive da bi ih planinsko sunce i zrak na kraju uspavali.
Iza sv. mise je narodno veselje na lijepom platou ispred groblja. Dva velika šatora, osvježenja razne vrste te roštilj i pečenje. Ganga je neizostavna. Šajba je sastavni dio ovakvih derneka sa cijelom svojom obitelji i svojim suvenirima.
A tema nedjeljnog Evanđelja odgovarala je ambijentu. O bogatašu koji gradi nove hambare i zadovoljan veli duši da bude spokojna. I znamo što mu se već prve noći dogodilo. Pitali smo se imamo li spokoja, i kako doći do njega?! Pohlepom i novim hambarima, zasigurno ne. I prije stotinu godinu slavljena je kosidbena sv. misa na Barama. Ljudi su manje imali od nas danas, ali su bili sretniji nego mi danas. Njima nije u toj mjeri vladala pohlepa, kako je nas danas obuzela. Ta se pohlepa uvukla među bračne partnere, među braću i sestre, uvukla se i ovladala našim obiteljima, međuljudskim odnosom, razorila je prijateljstva i samog čovjeka. Zaželjeli smo na Barama bar danas za vrijeme sv. mise i ovaj tjedan koji je pred nama kušati smanjiti pohlepu koja mi je u duši.
Dan je bio živopisno lijep. S oblacima koji nisu prijetili kišom da bi ometali sv. misu i slavlje. Bare su ponosno u svom naručju držale svoje Divojačko groblje i skrbile pozorno o svakom vjerniku koji je danas na kosidbenoj misi bio na groblju.
