U naplavinama na plažama jugozapadne obale Engleske, može se naći kamenje razbih oblika, boje i težine. Među tim kamenjem puno je i onih zanimljivih šara pretežito sivkaste boje i zaobljenih uglova. Ali kada se pažljivije promotri postaje uočljivo da to uopće nije kamenje.
Riječ je o piroplastici – novom obliku plastičnog onečišćenja nastalom utjecajem vatre. Andrew Turner, profesor na katedri za zaštitu okoliša na Sveučilištu Plymouth, opisao je tu tvar u nedavno objavljenom članku u Science of the Total Environment, kao tvar koja se nalazi pred očima prolaznika, a čak je ni geolozi ne mogu samo tako razlikovati od običnog kamenja. “Budući da ti predmeti izgledaju kao obični kamenčići, svatko bi pored njih mogao proći ne primijetivši ništa čudno”, napisao je Turner.
Ljudi nisu mogli uočiti razliku između kamenčića i piroplastike
Turner je prvi put čuo za piroplastiku kada su ga kontaktirali iz Cornwallske udruge za zagađenje plastikom (Cornish Plastic Pollution Coalition) koji redovito obilaze i čiste plaže u Cornwallu. Članovi su primijetili nakupine kamenčića kako plutaju po moru, što je prkosilo zakonima fizike pa su ih počeli sakupljati. Umjetnik Rob Arnold, čiji je rad usmjeren na zaštitu okoliša, a rodom je iz Cornwalla u lokalnom muzeju napravio je interaktivnu izložbu. Zadatak publike je bio da uoče razliku između piroplastike i pravih kamenčića. Vrlo malo posjetitelja je uspjelo uočiti razliku.
Prije otprilike godinu dana, piše National Geographic, Turner je odlučio proučiti pojavu sustavno. Proučavao je uzorke iz zaljeva Whitsand, velikog zaštićenog područja na kojem se nalaze neke od najljepših plaža Cornwalla. Nakon nekoliko mjerenja veličine i gustoće, njegov je tim pregledao kemijsku strukturu pomoću rendgenske i infracrvene spektroskopije (spetroskopija daje informacije o građi i sastavu tvari, njezinoj temperaturi, tlaku). Otkrili su da je “kamenje”, od polietilena i polipropilena, dva najčešća oblika plastike. Također su sadržavali olovo i krom. Turner vjeruje da su to tragovi olovnog kromata, spoja koji je dodavan plastici kako bi dobila žutu ili crvenu boju. Te su se boje, kaže, vjerojatno promijenile izgaranjem, što je njegov tim testirao tako što je topio plastiku živih boja u laboratoriju, a rezultat je da je plastika postala tamno siva što odgovara boji lažnog kamenja. Godine utjecaja vjetra i vode, mogle bi objasniti kako su na plastičnim komadima nastali zaglađeni rubovi. “Kako bi se promijenio izgled stijena i kamenja potrebne su tisuće godina, a isto se događa i s plastikom samo puno brže. Pred nama su oblici mračnog podrijetla i neizvjesnog utjecaja na okoliš”, rekao je Turner.
Najvjerojatnije su nastali zbog nekontroliranog paljenja otpada
Gdje je točno nastala piroplastika iz Cornwalla još uvijek je misterij. Turner pretpostavlja da bi moglo postojati više izvora, od vatre sa starih odlagališta na Havajima, a neke stvari su možda letjele preko Engleskog kanala s otoka Sark, na kojem se prema nedavnim izvješćima otpad spaljuje i odbacuje u more, a postoje i teorije da je došao s Kariba, piše National Geographic.
Turner je upozorio da piroplastika može predstavljati opasnost za okoliš, prvenstveno zbog teških metala koje sadrži, a koji mogu ući u ekosustav. “Ako se plastika spali u nekontroliranom okruženju, ona može stvoriti razne vrste gadnih tvari”, rekao je Turner. Pored neposrednih ekoloških učinaka, piroplastika predstavlja još jedan pokazatelj sveprisutnosti plastike u okolišu. Jan Zalasiewicz, profesor paleobiologije na Sveučilištu u Leicesteru, izjavio je da plastika postaje dio geološkog ciklusa.
Foto: Ante Bagarić
Blidinje.NET/miss7zdrava.24sata.hr
