Inženjerka elektronike Ana Kovačević u Rim je došla iz Švicarske. Povezala se s udrugom “Hrvatsko-talijanski mozaik Rim” i zajedno su organizirali radionicu izrade kravate na jedan pomalo drukčiji način. ragajući za, kako sama kaže – prirodnijim načinom života, gdje se uz posao čovjek može baviti i hobijima, inženjerka elektronike Splićanka Ana Kovačević odlazi živjeti u Švicarsku. Tamo upoznaje svog muža s kojim kasnije seli u Italiju gdje podižu obitelj. Kako u Rimu nije mogla pronaći posao u struci posvetila se svojoj velikoj ljubavi i strasti – šivanju, vještini koju je još kao djevojčica učila od svoje bake.
Svladala je i nove načine šivanja, a posebnu pažnju joj je zaokupio patchwork – tehnika šivanja u kojoj se različiti komadi tkanina spajaju u veću cjelinu. Kako joj je otac darovao veliku zalihu svojih starih kravata, odlučila ih je iskoristiti upravo na taj način: materijale od četiri rašivene ili kako Ana kaže “reciklirane” svilene kravate, spojila je u jednu maramu zanimljivog kolorita i oblika.
Kako izrada takve marame nije posebno zahtjevna, pogodna je i za one koji su manje vješti u šivanju. Ana je, stoga, u suradnji s udrugom “Hrvatsko-talijanski mozaik Rim”, organizirala radionicu u kojoj je zainteresiranim polaznicima pokazivala i takvu tehniku kreiranja modnih komada. Kravatu je tako vratila u prvobitni oblik – maramu, stvorivši novi suvenir s hrvatskim povijesnim obilježjem.
A povijest kravate seže u početak sedamnaestog stoljeća kada su se hrvatski vojnici borili pod francuskom zastavom. Oko vrata su imali vezan crveni rubac pa je taj “modni” detalj izazvao veliko zanimanje Parižana. Usvojivši ga kao novi odjevni predmet koji se nosio a la Croate (na hrvatski način), stvorili su, zapravo, i njen naziv – cravate.
Blidinje.NET//glashrvatske.hrt.hr
