Suha jesen i oštra zima doveli su do naglog opadanja Ramskog jezera i izrazite potrošnje vode zbog proizvodnje energije u HE Rama. No ono što ostavlja modro jezero iza sebe niti malo nije nalik onoj ljepoti koju mi, osobito mlađe generacije, poznajemo i u njoj uživamo.
No, svako „zlo“ nosi i nešto dobro pa tako i ova umjetna hidroakumulacija posljednjih mjeseci pomalo, iz dana u dan, izranja dio po dio nekadašnje ljepote Rame, one Rame koja je u jednom trenutku umrla, raselila i sakrila svu svoju ljepotu u dubinama svoje vlastite nemoći.
Tužni, prazni, polomljeni i vodom konzervirani panjevi nekadašnjih gracioznih stabala (vrba, voćnjaka, hrastova…) svakodnevno izranjaju iz vodenih dubina. Iako njihovo okruženje izgledom podsjeća ne neki nepoznati planet, neku pustu i divlju zemlju, možemo samo zamisliti kako je to nekada izgledalo.
I pitamo se, Bože moj koliko je tu smijeha pušteno? Koliko je tu samo pjesme i gange otpjevano? Koliko je kosa poklepano u njihovim hladovinama? Koliko je odmora bilo na putu prema Šćitu i svetoj misi?
Kako je samo malo potrebno da se uruši i opustoši cijeli jedan mali „svemir“ kao što je naša Rama nekada bila.
Unatoč svemu i ovakvo jezero ima svoje čari i svoje ljepote. Nadamo se da će tu ljepotu prepoznati i vaše oko jer ona i jest u oku promatrača.
Pogledajte fotografije i snimke koje smo za vas priredili kao podsjećanje na neka stara vremena koje nam ove zime predoči naše Ramsko jezero.
Izvor: rama-prozor.info
