Uz riječ ‘hajduk’ u ovim se krajevima veže toliko snažna emocionalna simbolika da je s vremenom, u jednom lingvistički prirodnom procesu, njeno pravo značenje postalo poprilično sporedno. I doista, da se napravi jedan mali ‘vox populi’, pitanje je tko bi znao precizno objasniti tko su točno bili hajduci, što su radili i kakva je njihova važnost u povijesnom kontekstu. Enciklopedijski rečeno, bili su to pobunjenici i odmetnici koji su se na gerilski način borili protiv tiranije Osmanskog Carstva. Postoje dvije teorije o porijeklu same riječi – prva kaže da dolazi od turskoga ‘haydud’, kako su Osmanlije nazivali ugarske pješačke jedinice, a druga da dolazi od mađarske riječi ‘hajty’ i koja je potpuno pouzdana, uvjerava nas naš poznati lingvist, hungarolog i lovac iz ‘Potjere’ Krešimir Sučević-Međeral.
– Radi se o dijalektalnom obliku riječi hajtó, što znači gonič, a označavala je slobodne seljake koje bi vlasnici stada unajmljivali za njihovo preseljenje diljem mađarske zemlje. Ponajprije ih se povezuje za regiju Hortobágy u istočnoj Mađarskoj, pored grada Debrecena. Po tome se i čitava ta županija naziva Hajdú – otkriva nam Krešimir nevjerojatnu ironiju jer spominjanje Debrecena u kontekstu hajduka dosad nas je asociralo samo na jedno…
Riječ se poslije proširila u južnoslavenske jezike i postala sinonim za odmetnike, kako ih neki danas doživljavaju dok su za druge heroji i svojevrsni balkanski ‘Robin Hoodovi’. Kako bilo, njihova uloga u povijesti ovog kraja bila je velika, a zapisi koji postoje, kao i usmena predaja, materijal su koji bi inspirirao i veće filmske produkcije da ovjekovječe njihovu priču. Tog se posla prihvatio redatelj Branko Perić iz Tomislavgrada koji premijeru svog igranog filma ‘Hajduk’ najavljuje za ljeto. Dvije godine on i supruga Mara koja je scenaristica, istraživali su temu, iščitavali spise, obilazili kolekcionare, franjevačke samostane i ostale lokacije koje su živa riznica hajdučke povijesti ne bi li se što bolje pripremili za snimanje.
Gerilci s narodom na svojoj strani
– Cijeli život slušali smo priče o hajducima. Znate, legende o njima jako su žive i danas na području BiH, čak su i dio lektire. Kad smo počeli detaljnije istraživati, u razgovoru s mnogim uvaženim ljudima, pa i političarima, znali smo čuti da se ostavimo te teme, da su to bili obični pljačkaši i razbojnici. No, doznali smo da su to bili hrabri ljudi s vizijom koji su morali skrenuti pažnju na torturu koju su nad narodima u ovom kraju provodili Osmanlije, na poreze, otimačinu… Do Istanbula nisu mogli, ali su zato djelovali lokalno. Bili su gerilci, ali su imali narod na svojoj strani pa stoga ni ne čudi da se jedan od najboljih hrvatskih klubova zove njihovim imenom – govori redatelj.
Podsjetimo onda i na jednu od najprihvaćenijih teorija o tome kako je Hajduk dobio ime. Dodijelio mu ga je, vjeruje se, gimnazijski profesor Josip Barač i to nakon što su mu četvorica praških studenata u hajdučkom stilu banula u ured nakon što su odlučili osnovati klub. Hajduk koji ga je inspirirao bio je Gruđanin Andrijica Šimić o čijem je junaštvu slušao i divio mu se od malih nogu pa je pomislio da nema boljeg imena za nogometni klub koji je u međuvremenu postao ponos i simbol grada.
Ovaj film pokušava najzornije prikazati ulogu hajduka u povijesti i to na primjeru onoga vjerojatno najslavnijeg na ovim prostorima – Duvnjaka Mijata Tomića, koji usto ima i snažnu vezu s Dalmacijom. Školovao se u Makarskoj, a njegov brat prvo je živio u Omišu pa Zadru. Čak su i Mijata nagovarali da ode u Zadar, da se ‘ostavi ćorava posla’ s Turcima, ali ta borba bila je njegova životna misija i učinila ga vječnim dijelom narodne baštine i guslarskih pjesama.
– On je jedna iznimna ličnost koja ne smije pasti u zaborav. Treba znati da je bio iz plemićke obitelji i jako obrazovan te da ga je krasio izniman osjećaj za pravdu. Primjerice, zemlju koju su mu Turci bili oteli on je poslije poklonio najsiromašnijem muslimanu jer je imao osjećaj za slabije od sebe i zaista veliko srce. Zbog toga su ga svi štitili nevezano koje su vjere bili i zato je ‘potrajao’ 20 godina, što je nevjerojatno ako znamo da je hajdučki vijek bio oko dvije godine. Treba napomenuti i da je hajduka bilo jako puno u 19. stoljeću, ali Tomić je djelovao oko 1630., u doba kada je Osmansko Carstvo bilo na vrhuncu što također govori o njegovoj hrabrosti – kaže Perić.
Grgić odglumio besplatno
Sva ta svoja saznanja sažeo je u film koji će nas, kaže, iako je odrađen amaterski, oduševiti kad izađe jer su se trudili postaviti jako visoke standarde. Svojim je srčanim pristupom uspio šarmirati cijelu glumačku postavu jer ozbiljniji kapital praktički nije ni imao, osim vlastite opreme s obzirom da se i profesionalno bavi snimanjem. Jedna od uloga pripala je Goranu Grgiću, proslavljenom licu hrvatskog glumišta koji nam je otkrio da ga je sadržaj jako privukao jer i sam vuče korijene iz tog kraja da je stoga odlučio sudjelovati besplatno.
– Goran nije htio primiti niti naknadu za putne troškove. Scenarij mu se toliko svidio da mu je to bilo dovoljno da pristane na ulogu kuma Ilije. No, i svi drugi iz postave sudjelovali su dobrovoljno. Cijeli film rezultat je entuzijazma svih sudionika, od krojačice pa do asistenata. Nije uvijek bilo lako jer smo snimali na autentičnim lokacijama, od kojih su neke i na 2000 metara nadmorske visine, ali uza sve poteškoće, radili smo to s puno želje i volje što će se vidjeti i kad film bude dovršen – zaključio je redatelj.
Mijata Tomića u filmu glumi mladi Duvnjak Josip Tabak kojeg smo već gledali u serijalu ‘Hrvatski kraljevi’ kao kneza Bornu i u ‘Republici’ gdje je utjelovio Sulejmana Veličanstvenog. Poznati BH boksač Damir Beljo također ima ulogu u filmu te utjelovljuje Malog Marijana, a zanimljivo je da je svome sinu još puno prije dao ime – Mijat. U susjednoj državi su, izgleda, već odavno ‘infišani’ u pojam hajduka pa ovaj film i nama može biti prilika da se educiramo o imenu koje je u ovim krajevima svetije od ičega.
Pogledajte trailer dugometražnoga filma “Hajduk Mijata Tomić” u režiji studia Perić
Izvor: dalmatinskiportal.hr
