Izvor: svjetovni-franjevci.info
Poput našeg serafskog oca svetog Franje od 08. do 10. ožujka 2024. povukošmo se u planinu kako bi lakše osluhnuli što nam Gospodin govori i na što nas poziva. Za nas 27 trećara posebice simpatizera Franjevački samostan u Masna Luci bio je naše ugodno boravište. Putovanje s Gospodinom u dubine naših srca započeli smo s molitvom Križnog Puta, te Euharistijom u kojoj nas je prilikom propovjedi naš duhovnik fra. Miro Šego podsjetio na važnost življenja evanđeoskog ulomka gdje Isus govori o dvije zapovjedi ljubavi, kako su međusobno povezane i nerazdvojive (Mk 12,28b-34). Jer kako sv. Ivan evanđelist govori u svojoj prvoj poslanici: Rekne li tko: »Ljubim Boga«, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti (1 Iv 4,20). U našim zajedništvima sami osjetimo da se upravo prva zapovijed ljubavi kristalizira u našim odnosima.
Pod križem
Nakon ukusne večere koju su za nas pripremile marljive kuharice, imali smo molitvu pred križem. Moliti Gospodina da nas uči ljubiti dok klečimo podno križa na kojem je On raspet za nas, rezultira da On prvo pokazuje koliko nas ljubi i koliko smo mu dragocjeni da bi onda okrijeljeni Njegovom milošću uzmogli ljubiti i bližnje onako kako smo sami ljubljeni od Njega. Večer smo završili ugodnim razgovorima u bratskom zajedništvu.
Traži mir i idi za njim!
Jutarnjom molitvom časoslova i Anđeo Gospodnjim započinje subotnji dan u koji nam je fra. Miro govorio o važnosti traženja i očuvanja našeg unutarnjeg mira. Evo nekoliko razmišljanja s predavanja: Važno je traženje mira ali ne lažnog mira koji nudi svijet već pravog, istinskog mira koji je jedino moguće pronaći u Gospodinu. Naš Bog je Bog mira, u miru Bog prebiva. Unutarnji mir nije moguće postići bez molitve, te u molitvi se otvaramo Božjoj milosti da može djelovati u nama i tako učimo prihvaćati Božju volju. Cilj duhovne borbe nije pobjeda već da se sačuva mir srca čak i u slučaju poraza. Jezero koje je mirno, savršeno odražava Sunčevu svjetlost, a jezero koje je uzburkano nema mogućnost takva reflektiranja. Tako je s našom dušom i Božjom svjetlošću. Majčica Marija nas savršeno uči pouzdanju i predanju u Gospodina. Pouzdanje u Gospodina rješenje je za sve! Savjet svetaca za sve one koji ne znaju kako se predati: „Ipak se predati!“. Preporuka za knjigu „Traži mir i idi za njim“ pisac Jacques Philippe.
Divna rečenica koju moram izdvojiti „Gospodine ono što je bilo ja ne mogu promjeniti ali mogu tebi predati.“
Nakon toga smo imali priliku otići u osamu, uživati u prirodi koja nas okružuje, razmatrati, posebno dio iz Psalma 23: 》Gospodin je pastir moj ni u čem ja ne oskudjevam.《
U času milosrđa u 15:00 sati molili smo krunicu Božjeg Milosrđa, te prije večernje Svete Mise molili smo žalosna otajstva Gospine krunice. U propovijedi fra. Miro nas podsjeća na važnost ispravne nakane naših korizmenih odricanja te da one za cilj trebaju imati otvaranje prostora za Boga u našim životima. Naše mane i mane drugih ljudi će često biti prisutne, no neka se ne osjećamo obeshrabreni već koliko je u našoj moći trudit se rasti, činiti dobro i ljubiti a ostalo prepustiti Gospodinu.
Bdijenje i razgovori s Isusom
Nakon zajedničke večere imali smo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Predvođeno klanjanje vodio je fra Josip Vlašić, te na prijedlog našeg duhovnika održali smo cjelonoćno klanjanje izmjenjujući se u parovima za svaki sat od 22:00 do 08:00 sati ujutro kada smo započeli jutarnju molitvu. Melodijama gitare i duhovnim pjesmama u čije smo se pjevanje svi rado priključili, prilikom molitve uzveličao je naš ministar Josip Primorac.
U zajedništvu s ostalim vjernicima u nedjelju molili smo Put križa, te Sveto Misno slavlje predvodio je fra. Josip Vlašić, potaknuvši nas da meditiramo na riječi i događaj iz trećeg poglavlja Ivanova evanđelja u kojem se opisuje Isusov razgovor s Nikodemom. Naše zajedništvo smo okrunili ručkom i pjesmom koju su i prilikom nedjeljne Svete Mise ukrasili milozvučni glasovi članova Klape Dobrković.
Silazak s Tabora
Na Taboru je lijepo, ali se tu ne ostaje. Kao ni Petar ne možemo tu praviti sjenice. Nakon uspona i doživljaja ljepote Tabora okrijepljeni na Izvoru Žive Vode potrebno je sići u svakodnevicu. Nastaviti u zajedništvu franjevačke obitelji Franjinim stopama koracati prema Kristu.
Mir vam i svako dobro!
Tekst i foto: Anđela Kolobarić, OFS Čitluk
