Već par mjeseci razgovaramo o tome kako bi valjalo otići na neki zabačeni vrh i u tome svemu pronađemo Pesti brdo (Pešti brdo) 2039m, Čvrsnica. Dođe nam kraj 9. mjeseca, vrijeme super biti će minusa sve po našem guštu. I tako u srijedu potvrdimo ekspediciju.
Znamo da će biti teško planiramo rutu i po nešto nađemo na youtubu, googlu jer slabo svita bi tamo pa nam nema ko reći kuda i što. Tako mi natrpašmo po 8l vode svaki, šator, vreće, skafandere, zimske jakne kape, rukavice… a i na hrani nismo štedjeli. Dođe i ta subota, krenušmo mi iz Tomislavgrada u 14:00h, početna točka Borićevac. Dok smo se spremili i sve obavili krenušmo oko 15:00h stazom za Pločno. Vrijeme nas služi al pomalo bura pokaziva zube. U 17:30 dolazimo na raskrižje Pločno/pl.Vilinac, nastavljamo prema pl. Vilincu tek nakon nekih 15 minuta zaustavljamo se i tražimo lokaciju za kamp. Bura poče jako puhati, a i magla se brzo spusti. Dok jedan drva namiri, drugi vatru zapali, treći šator pade mrak u 19:00h. Malo gulaša skuhašmo za večeru jedan odmah ode spavat već u 20:00h, a druga dva ostadoše uz vatru do 22:00h. Vidješmo i prve pahulje snijega, a zbog guste magle vidljivost nam bi svega metar i pol. Ubacišmo koje drvo i na spavanje. Temperatura ugodnih -5*C.
Dan 2.
Budimo se u 7:00h vrijeme se smirilo no i dalje gusta magla, odgađamo uspon za sat vremena i kuhamo doručak. Oko 10:00h magla se napokon razilazi sunce pokaziva svoje zrake. Krećemo preko Marin Kamena 1913m uz strmi sipar. Nakon izlaska prolazimo kroz sedlo i gledamo kuda dalje, nažalost spuštamo se opet nekih 150m pa penjemo na Čavliju kosu 1934m. Tu nailazimo na tri duboke jame i upadamo u prvu kleku. Kamenja su prekrasna, oblikovana tisućama godina, glečerima, ledom, snijegom, suncem, ošta poput onih mesarskih noževa, tu su čizme stradale. Cijelim putem nas do Zelenih glavica prate jame i ogromna kamenja, u nekima još lanjskog snijega po dva tri metra. Opet se u kleku uvaljivamo na Zelenim glavicama, a u dalji se vidi Pesti brdo tek smo pola puta prošli. Dobar dio kroz kleku se probijamo i dolazimo do mjesta gdje je požar bio prošle godine. Tek se tu vidi koliko je razoran požar bio, koliko je toga izgorilo no nas to spašava i dobivamo na vremenu. Kao da si na nekom vulkanu, pjesak kamen crnilo pod nogama, nigdje života i et ti par jerebica dovoljno za srčanog ?.
Nakon 4 sata izlazimo na Pesti brdo, pogled prekrasan brzo jedemo, punimo se energijom i pokret nazad. Nailazimo na stare markacije, no ima i nešto crvenih trakica pratimo ih jedan dio u nadi ne bi li našli ledeno jezero i amfiteatar. Nakon nekog vremena odlučivamo se vratiti svojim GPS tragom jer ne znamo gdje vode ove oznake i gdje prestaju (vjerojatno prema Peharovim stanovima). Dolazimo do šatora oko 18:00h spremamo stvari i u 18:45h krećemo. Lampe na glavu i polako. Silazimo u Borićevac 20:45. Tura prekrasna ali dosta teška. 14h hodanja 22km
Tekst i foto: Ivo Bakula
Blidinje.NET
