Borova glava je oteta srcu. Umiljata, draga, na svom mjestu. Gleda prema dolini Modruš i Vranu na jednu stranu, pa onda na drugu prema Blidinju i Čvrsnici, Jelinku. I u svojim dlanovima nosi svoje groblje. Tu su još krvave rane iz 1942. godine. Na pravdi Boga ubijenih ljudi. Četnici su s Talijanima napravili zvjerstva koja su odnijeli na onaj svijet. Pred dragoga Boga.
Fra Vinko i fra Ante su došli pola sata ranije. Samo je nekoliko ljudi. Pehari su uredili groblje, očistili borove. Sve je baš lijepo. I onda pristižu automobili. Pješice dolaze iz Rakitna Ante Mihalj Kusić, Šimun Soldo i Zdravka Milićević. Izlaze ljudi ozarenih lica i sretni da su danas opet tu na Borovoj Glavi. Djeca dolaze u procesiju. Tu je Antea, Ante, pa još jedan Ante i Stanko. Dolaze i Jakićevići. Fra Vinko vodi procesiju, fra Ante pjeva litanije Svih Svetih. U groblju je osamdeset vjernika (80). Pričestilo ih se 15. Čitanja čita Antonija Bakula Ćićanovića. Fra Ante je u propovijedi govorio o životu svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla.
Nakon svete mise djeca dobivaju lizala i bombone od fratra, a starije časte Brotnjaci žilavkom. Fratri su donijeli travaricu od hajdučke trave – stolisnika. U svetoj smo se misi spomenuli pokojnog fra Ivana Kvesića koji je nedavno umro, a svake je godine dolazio na Borovo Glavu. Lani je čitao Evanđelje.
I za kraj jedno pismo od jednog fratra poklonika Polja i Borove Glave:
Poštovani i dragi fra Ante!
Uz Svetkovinu sv. Petra moja je povezanost rođenja i svećeničkog ređenja. Ove sam se godine nekako želio povratiti u djetinjstvo i prisjetiti se lijepih, nezaboravnih i blagoslovljenih dana na Borovoj glavi i Kedžari. Tako sam želio proslaviti 75 godišnjicu rođenja i 46 svećeničkog ređenja. Sve sam pripremio. Nekada sam kip sv. Petra koji se nalazu i kapelici na groblju donio ja iz Splita. Tako sam za ovu godinu pripremio kalež i sve što uz njega ide (korporal, pala, purifikatorij) i misnicu crvene boje. Ipak, sinoć, razmišljajući o vrućinama, dalečini, a kako vidiš malo su i godine pritiskle, u dogovoru sa svojima, ipak sam odgodio dolazak. Ali, čim pođem za ljubljenu zemlju Hercegovinu, sve ću ponijeti sa sobom. Bilo nas je više u dogovoru, ali su neki odustali zbog nepredviđenih obveza pa su i oni odustali.
Mi smo u svoje vrijeme kao djeca hodočastili na Kedžaru kao pravi hodočasnici. Išli smo do Sovićkih vrata, lijevo na Dragajice, pa onda na Kedžaru. To su bila prava hodočašća.
Tebe, ljubljeni brate i sve sudionike na Borovoj glavi pozdravljam i žarkom molitvom pratim!
Fra Petar Džida
Foto: Koviljka Mihalj i Ivana Pavković
Tekst: Fra Ante Marić
Blidinje.NET
