Jedno prijašnje lutanje po Vranu bilo je okidač ideje za nešto drugačiju pristupnu rutu ka Velikom Vranu, a u tu priču ubacili bi i Mali Vis (vrh koji je 2014m, a dosta rijetko se posjećuje). Turno skijanje se kod nas dosta brzo razvija i upravo nam je to i bio povod. Još više populizirati Vran, dovesti ekipu na skijama iza Velikog Vrana, popet ga sa sjeverozapada i onda završiti turu spustom ka jugu (isto tako i svi ostali kojima se da zimi hodati). Zamislili smo neku liniju, koju smo htjeli i vizualno istražiti. Na žalost od vizualizacije ovoga puta nije bilo ništa. Vran nam je ponovno priredio „vatreni“ doček, olujni vjetar i oblaci pa smo se dobro morali boriti da uopće stojimo na nogama.
Unutrašnjost Vrana je ogromno prostranstvo u onakvim uvjetima se jednostavno bilo dosta nezgodno orijentirati. Nismo dobili idealnu liniju, nismo vizualizirali ali popeli smo. Mali vis pa i Veliki Vran i spustili se ka jugoistoku, ovaj put pješice. Vran nas je šibao, udarao, možda i nikad jače do sada, a znali smo imati „borbi“ ali kada smo se spustili i izazvao jer se u trenu sve smirilo i razvedrilo, nudeći nam prizore kakve smo željeli koji sat ranije. Odustati nećemo, nađemo mi idealnu liniju i to sve fino predstavimo, ima dana.
Blidinje.NET