Izvor: HPD Čvrsnica
Već tradicionalno negdje krajem šestog ili početkom sedmog mjeseca maštamo o nekim dalekim turama i počinjemo pripreme, pravimo jače ture kod nas. Ovoga puta trebala je biti jedna od možda najjačih od svih do sada , nažalost (ili na sreću ) nije ispalo kako smo mislili, ali bilo je zanimljivo.
No, krenimo redom. Po dogovoru polazimo iz Širokog koju minutu prije 02H, te smo na startu u Risovcu oko 03H. Lagano spremanje, štimanje opreme i polazimo za Veliki Vran. Vrijeme je idealno i međusobno pričamo kako je odlično. Priječimo dio između glavne ceste sa Risovca i ceste koja vodi na Kedžaru, te za nekih 40ak minuta izbijamo kod nekropole stećaka. Prelazimo oštro lijevo prema Vranu i uskoro dolazimo do bunara. Pauze su minimalne i traju taman toliko da se fotografira buđenje zore I fenomenalni prizori okolo nas. Prolazimo šumoviti dio i izlazimo iz prve kleke. U još jednoj kratkoj pauzi osvrćemo se na Čvrsnicu i planiramo kuda se trebamo spustiti sa Pločnoga.
Ne, nismo pogriješili planinu, plan je zaista bio da se spoji Vran i Čvrsnica. Na Veliki Vran izbijamo za za nešto manje od tri sata od polaska sa Risovca, ritam odličan. Kratko fotografiranje, sa zapada se nebo dobro modri, nadali smo se da su se prognose zeznule ali izgleda da nisu, oluja ide ka nama, vrijeme je da se krene. Prve kapi kiše lagano počinju ispadati, ali su neke velike dva puta se pepnu od glavu. Nadamo se kratkotrajno, nastavljamo prema planu. Trava, kamenja, kleka, ali i mi, sve je mokro. Ritam opada, više se pazi, klizavo je. Stižemo do Hajdučkog groba, kiša staje i ukazuje se prva prilika za kakvo takvo jelo. Nekih desetak minuta imali smo mir, počeli se sušiti ali kreće ponovno. Brzinsko pakiranje i nastavljamo priječiti ka grebenu i vrhu Vran 2017m. Koliko god bili oprezni dolazi do proklizavanja i u jednoj takvoj situaciji odmah nakon jela jedan od nas izvrće zglob, nije puklo ali izgleda gadno. Bandaže, vrela krv, divljina, nastavljamo dalje, ritam nam dodatno pada, a kiša pojačava. Takvi, lagano preko ogromne krpe snijega izbijamo na greben gdje nam se ukazuju jezero i Čvrsnica u super fantastičnom izdanju.
Kiša nam je ponovno dala 15ak minuta predaha ali kako smo se približavali vrhu Vran ponovno počinje, ali ovdje kao šlag na na sve I vjetar pojačava, ledi nas. Onako mokri, promrzli definitivno odlučujemo da od Čvrsnice ovaj put neće biti ništa (sreća da je bila nedjelja jer tko zna i ovako kako bi završilo) . Od vrha Vran polako se spuštamo prema Galuši, a kiša nas prati u stopu. Tek pred kraj pri dnu prestaje padati. Kada je ovako, ajmo mi popeti još i Borovu glavu, brzo smo gore. Druga pauza za jelo, sušenje na toliko željenom suncu iako smo se u pripremama samo njega I pribojavali. S Borove glave se lagano spuštamo prema glavnoj cesti i njenim lijevim krakom idemo prema Barzonji do vikendice našeg Marina gdje nas gostoljubivi domaćini uvijek ugoste na pravi način, čime naša avantura završava. Na kraju nam je kiša pokvarila planove, al bez obzira na sve odradili smo jednu simpatičnu turu. Sveukupno 26km.
Blidinje.NET