Blidinje su i crkva Gospe Snježne na Barzonji čekali ustrajno cijelu godinu da bi se opet razveselili svojim zaštitnikom – Gospom Snježnom. Izmislili su divan dan – sunčan i pun neke predivne nebeske svjetlosti pomiješane s nekim kristalnim i azurnim sjajem. Lahor s Jelinka poigrava male valiće na jezeru, a Borova Glava mirna i spokojna već je sklopila ruke i čeka sv. misu. Grad ponad Sesaruše sa svojim stećcima tu stoljećima stoji i ogleda se u Blidinju.
Okupilo se veliko mnoštvo puka. I svi hrle k Gospinom kipu, imaju svoje zavjete, žele se ispovjediti, te pronalaze najljepše mjesto na predivnom perivoju pred crkvom i uz Groblje na Barzonji. Eto konjanika s Goranaca. Petnaest ih je. Ponosno prave krug oko Gospine crkve već četrnaestu godinu. Stigli su preko Jele i Klanaca. Konji su mirni u hladu i slute pobožnost u kojoj sudjeluju. Stigla su i dva autobusa umirovljenika iz Mostara – Neretva, i sa Širokog Brijega. Tu su i štićenici Majčina Sela, koji će poslije sve mise ići do groba Dive Grabovčeve u Vranu. Do oltara su pristigli mladi iz Kongore koji sve godine pješice zavjetuju do Blidinja i Gospe Snježne.
Fra Ante je propovijedao o ljubavi koju Djevica Marija ima prema Poljima, i koliku ljubav imaju Polja prema svojoj Majci Mariji. Pitao se sa svima, tko bi mogao izbrojati Anđeoske pozdrave, tko dila Ružarja i Zdravomarije izmoljene Djevici na ovim Poljima. Ma, Gospinu su krunicu od svojih pastirica naizust naučile sve jele i munike Polja. Tu je na Poljima Djevica bila doma u svAkoj poteleušici, stajnoj kući, u svakom srcu i i duši ponosnih planištaka.
Po svršetku se svete mise slavlje nastavila na Poljima oko Gospe Snježne. Očula se ganga, ljudi su na čas zaboravili na svoje jade, nevolje, bolesti, starost i nemoć i prepustili su ljepoti koju može samo božansko iznjedriti.
Pala je noć kolovoska na Poljima. Samo što zvjezdanim svodom nisu potekle suze sv. Lovre. Tisuće, milijarde zvijezda. Zviježđa su tek na Poljima na svodu nebeskom tako čitka. Zagledaš se u njih i nestaneš u nekom beskraju, postaneš dio njih.
Tekst i foto: Fra Ante Marić
