Pratili smo situaciju oko požara koji se iz Drežnice lagano širio ka južnim padinama Čvrsnice, pratili i komentirali koliko će proći vremena da netko ozbiljnije reagira. Prošlo je par dana, reakcija je bila da se samo gledalo, a u par navrata činimi se u četvrtak je preletio helikopter i bacio par vodenih bombi i otišao negdje drugo. Požar se pretvarao u monstruma, to su “svi” shvatili u četvrtak poslijepodne kada je vjetar požar okrenuo ka Pločnom i zapadno ka Barama i Jelinku. Upalio se alarm, ali neka veća reakcija je i tada bila slaba, usko vezana za naše područje. Umjesto da “netko” digne sve što se moglo dići i napravi blokadu na komunikaciji Bare-Pločno jedinom pogodnom mjestu da se spriječi daljnje širenje, diglo se nešto vatrogasaca i djelatnika šumarije te par pripadnika HGSS Posušje. Ljudi su pokušali ali mogli su samo gledati kako vatra prelazi komunikaciju i kreće ka zapadu. Volimo Čvrsnicu, znamo što znači širenje vatre dalje, u petak jutro pokušavamo medijski reagirati, znajući moć istih da konačno netko šiere shvati što se gore događa. Realtivno i uspjevamo, vijest se proširila.
U međuvremenu u našoj komunikaciji smo svakako odlučili privatno ići pomoći, vidjevši našu spremnost UCZ ZHŽ reagira i službeno upućuje poziv za našim angažmanom. Nije trebalo dugo čekati te se prva ekipa dosta brzo okuplja i kreće ka Čvrsnici, ubrzo i ostali tako da smo u poslijepodnevnim satima na terenu osim vatrogasaca, vojnika, šumara, planinara imali i 25 pripadnika HGSS Posušje, GSS Grude i naše stanice. Stanje je bilo kaotično, do našeg dolaska ljudi su pokušavali djelovati koliko su mogli i svaka im čast na tome, koliko im je oprema dopuštala držeći se puta. Dolaskom “većeg” broja GSS ekipa, ljudi koji se vode srcem u svim situacijama pa tako i u ovoj, koristi se odlučnost i poznavanje kretanja u planini da se uđe što dublje u požar i pokuša presjeći širenje ka unutrašnjosti Jelinka. Uz par mlađih vatrogasaca, djelatnika šumarije koristimo konfiguraciju terena iznad jedne uvale te odsjecamo požar, propilavanjem klekovine i brentačama gasimo i doslovce u zadnji tren sprječavamo širenje na gustu klekovinu, na Jelinak i dalje. Na sreću i vjetar nam u tim trenutcima pomaže, počeo je puhati zapadnjak te tjerati vatru ka već opožarenoj površini.
U par navrata se izlazi iz terena do puta, uzima voda i ponovno vraća i gasi što se moglo gasiti. Situacija je nešto povoljnija, dolazi i nešto planinara iz Mostara neka ekipa iz Sarajeva, uspijevamo u naumu zbog kojeg smo i došli, ali vatra se svako malo pojavi, probije, ulazi se u teren i sanira. Pada noć, svi koji nisu “vični planini se lagano povlače, ostaju gore navedeni i odrađuju posao do kraja gaseći sve što je bilo aktivno od crte presijecanja do puta. Kako se ulazilo u noć i vjetar je pojačavao pa su se svako malo javljali novi manji požari, dobrim navođenjem sa Bara sve se do ponoći i lokalizira. Dio ljudi ostaje da dežura i lokalizira moguće nove aktivacije a svi ostali se spuštaju ka Barama na zasluženu okrjepu i odmor. Na žalost požar je i dan danas aktivan ali je nošem vjetrom opet više aktivniji iznad Drežnice. Slike će možda ispričati svoju priču a za kraj ćemo samo glasno nadodati da je sramota što se sa ozbiljnijom akcijom čekalo do petka te se zapitati se gdje se nalazi i čije garaže uljepšava silna oprema FUCZ, silni djipovi, quadovi, brentače itd. a i ljudstvo koji su valjda po dužnosti morali biti na Čvrsnici a ne pustiti par vatrogasaca da se sa ovom nemani bori opremom iz 1964?!?!?!