Ima nešto u visinama, gorama. Nešto biblijski i iskupljujuće.
Opaljeni suncem ili gonjeni vjetrom i kišom mrzite sami sebe i onu budilicu od 5 i 30 i pitate se uz bol u izdajničkim koljenima koliko je lakše i poželjnije nedjelje provoditi uz nekakav Irish Cream ili veliku s ‘ladnim iščekujući mirisnu juhu i duple pijate. Nedjeljni klasici. I Bog je sedmi dan odmarao. Ali ipak…
Istinita priča – nije teško, ali nije ni lako
I dok žugaš sam sebi i k’o da čuješ materin glas „jesi mogla ostat kod kuće“ svejedno znaš – nije pogrešno. Nisi falio kad si nekako s jeseni počeo svoj uspon prema prijateljstvu, kolegijalnosti, smijehu, učenju i radosti koja je dolazila isprepletena s mukom čvorologije i svakog uspona i osvojenog vrha. Nije teško, ali nije ni lako.
Usvajanje i osvajanje
Prije nešto više od dva mjeseca, krenula je samozatajno, ali obećavajuće 7. Opća planinarska škola HPD-a Imotski. Plan i program – red učenja, red penjanja i red svega ostaloga i 25 ljudi koji se tek površno poznaju. I puno planine. Znanja i vještine, polaznici su petkom navečer usvajali od svojih instruktora, iskusnih planinara i vodiča, a nedjeljom osvajali vrhove Biokova, Vrana, Čvrsnice uz to odrađujući spretno i lokalne ture, izvrsne izletničke destinacije poput Lokvičkih jezera.
A nagradu za najboljeg instruktora, dobio je….
Silazak u Rudelića špilju i spuštanje niz stijene u Ričicama bili su među zahtjevnijim aktivnostima, a upravo na ričičkim stijenama došlo je do kulminacije podrške, kolegijalnosti i hrabrosti. Doznalo se i spoznalo da su školarci baš prava družina.
Rado bih izdvojila jednog instruktora i rekla po čemu je baš on (ili ona) najposebniji učitelj ove male, ali goleme škole. Ali kako izdvojiti ikoga kad je svatko od njih baš besprijekoran učitelj u punom smislu te riječi – bilo da se radi o temeljitim predavanjima, praktičnim savjetima u planini, vrhunskom kuhanju, zaraznom osmijehu ili jednostavno osjećaju povjerenja kojeg bezrezervno pruža.
Dvadeset i pet pitanja i Baba Roga s čvorovima
Diplomirani planinari, na kraju su postali svi. Dvadeset i pet pitanja za dvadeset i pet školaraca o svemu i svačemu vezanom za praksu i opću planinarsku kulturu, odrađeno je uz pokušaje voditelja da utjeraju strah u kosti planinarskim početnicima.
Jadan ti je onaj koga zapadne osmica s uplitanjem, a i azimut me progonio jedne noći.
Ipak, orijentacija nije zakazala na završnom dvodnevnom izletu na Blidinje. Svi planinari su znali pronaći planinarski dom “Orlovu stinu”, utočište tridesetak planinara HPD-a Imotski od svojih instruktora od milja prozvani “Fantomi.” Preko vreće za spavanje, smrznutog jezera, pogleda s Čvrsnice i najboljeg i najljućeg gulaša ikad, uz koju kap rakije zavezao se i čvrsto upleo silan čvor HPD-a Imotski satkan od novog naraštaja planinara.
Pa nek’, se netko usudi probat’ ga razmrsit’.
Do najvišeg vrha, hvala.
Piše: Josipa Rimac Vlajčić
Foto: HPD Imotski
Blidinje.NET/imotskenovine.hr
