Planina Raduša je srednje visoka planina i predstavlja prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Planinski lanac Raduše se proteže dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od gornjeg toka rijeke Sane na sjeverozapadu do područja Rame na krajnjem jugoistoku. Sa svih strana je okružena visokim planinama: sa zapada Cincarom, Stožerom i Malovanom, sa juga i jugozapada Ljubušom i Vran planinom, s istoka Prenjom i Bokševicom te sa sjevera Vranicom. Najviši vrh Raduše je Idovac sa svojih 1956 m.
Raduša je poznata po svojim kraškim jezerima: Velikom i Raduškom ili Rumbočkom jezeru. Raduško jezero se nalazi jugoistočno ispod Idovca, na visini od cca 1700 m i najviše je jezero u ovom dijelu Europe. Osim jezera, planina je poznata po Ledenici, ponikvi elipsastog oblika koja je nastala urušavanjem materijala, vjerojatno izazvana jačim potresom i propadanjem vapnenca od kojega je izgrađena. Ono što Ledenicu čini iznimnom jest izvor u njezinom južnom dijelu koji se nalazi ispod velike kamene gromade i do njega se može doći uskom i strmom stazom samo sa sjeveroistočne strane. Zadnjih godina, Raduša je poznata po skijalištu koje je izgrađeno na obroncima planine.
Rajko, Matilda i ja smo Radušu posjetili prve srpanjske nedjelje. Iako smo se cijelim putem mislili da li nam je pametnije bilo otići na more, dolaskom u selo Zahum, koje je ishodište za uspon, uvidjeli smo da se nismo prevarili što smo se odlučili za planinu. Temperature koje su bile osjetno niže nego u primorju učinile su naš uspon puno lakšim nego smo očekivali. Auto smo parkirali u selu, kraj spomen obilježja Divi Grabovčevoj. Naime, ispred replike stare ramske kuće postavljen je brončani spomenik koji je izradio kipar Ilija Skočibušić iz Tomislavgrada, a prema zamisli fra Mije Džolana.
U nastavku je dana legenda o Divi Grabovčevoj:
Diva Grabovčeva je djevojka iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17. stoljeću u Brajinom Dolu (jedan od zaselka Zahuma) za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Lijepo ju je zaprosio, kada je imala dvadesetak godina, ali ona je odbila uz suglasnost svoje obitelji. Zatim je beg poslao svoje pomoćnike, da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto je bila pri svojoj odluci i pobjegla u planine. Tahir – beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem. Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Označen je njen grob. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast.
Staza do vrha Idovac vodi većim dijelom planinskim putem koji je napravljen za potrebe obrane u proteklom ratu. Staza je lagana za planinarenje, obzirom da se visina savladava postepeno. Gotovo cijelim putem vidljiv je i najviši vrh Raduše, koji je bio i naš cilj za taj dan. Do vrha smo se penjali 2:30 sata. Cijelim putem pratio nas je pejzaž prepun zelenila i poljskog cvijeća. Nakon kratke pauze na vrhu istim smo se putem spustili do polazišta. Nadalje smo autom krenuli do vidikovca Rama sa kojeg se pruža predivan pogled na Ramsko jezero. Nakon fotografiranja bježimo od pljuska koji nas je zatekao na vidikovcu i vozimo prema Rami i čuvenom jezeru. Jezero je umjetno i stvoreno je 1968. g. Najveća dužina je 12 kilometara, površina oko 1500 ha, najveća dubina mu je oko 95 metara, dok su oscilacije vode i do 55 metara. Na poluotoku Šćit, u Ramskom jezeru izgrađen je Franjevački samostan. U samostanskom dvorištu postavljene su vrijedne umjetničke skulpture: Ramski križ i Spomen obilježje ramskim žrtvama akademskog kipara Mile Blaževića, te Posljednja večera, Diva Grabovčeva i Gospina vrata akademskog kipara Kuzme Kovačića.
Nakon razgledavanja samostana slijedila je zaslužena kava, piva… svakome po želji. Ukoliko želite s nama proći ovim krajem pruža vam se prilika već 18.09. ove godine, kada ćemo vam na društvenom izletu pokazati sve ljepote ramskog kraja.
Izvor: hpd-mosor.hr
