Skriveno i tajanstveno, Pesti brdo, ustvari je to vrh sa 2039 metara visine, a skriven je u najzabačenijem jugoistočnom dijelu Čvrsnice, toliko zabačenom da se rijetki odvaže na osvajanje ovog vrha, tim više jer staze gotovo da i nema, orijentacija je otežana, udaljenost velika, a veliki su usponi i gubitci na visini. Naša ekipa od četiri člana, od kojih trojica idu prvi put, odlučuje se na težak pravac pristupa Pesti brdu, sa Vitlenice, odnosno iz dijametralno suprotnog, sjeverozapadnog dijela Čvrsnice, a sve to po uzoru na nedavnu turu, fizički vrlo spremne ekipe planinara iz Viteza i Novog Travnika.
Poranili smo i krećemo već u 6 sati pod lampama kroz šumu Muvarnicu. Na izlazu iz šume sviće pa pravimo pauzu za jutarnju kavu iz termosice, nakon koje jakim tempom brzo napredujemo do doma na Vilincu, te se spuštamo do Peharovih stanova. Tu se rastajemo od ugažene staze i brzog tempa, te se drastično spuštamo u krševiti pakao Dolova, odakle se bespućem oštro uspinjemo na Kulidžanov stan, te dalje sve do čarobnog Ledenog jezera na 1800 metra, skrivenog duboko u stijenama Pesti brda. Nakon opskrbe hladnom vodom i teškog uspona rastresitim siparom izlazimo na greben u dijelu Zelenih glavica, odakle nastavljamo zahtjevnim pravcem preko nekoliko manjih vrhova, te konačno nakon 7 sati intezivnog hoda dolazimo na vrh Pesti brdo.
Ekipa je oduševljena iako su iznenađeni težinom puta i mukom koju su podnijeli da bi došli na ovu poziciju, koja je toliko daleko od svega, da u čovjeku budi snažno strahopoštovanje prema moćnoj planini. Shvaćajući koliko smo ovdje mali, nemoćni i ranjivi, možemo se samo moliti da i povratak prođe bez problema. I prošao je, iako je i povratak bio jako težak, a na sjevernim padinama Vilinca nas je stigao i mrak, tako da smo sat i pol hodali pod lampama. Na Vitlenici smo ponovo bili u 20 sati, nakon 14 sati hoda, te prevaljenih 31 kilometar i gotovo 2000 metara uspona.
Blidinje.NET/hpd-plocno.com