Ishrana je oduvijek bila primarna briga svake vrste, a više od svega je potraga za hranom bila katalizator mnogih promjena tokom povijesti.
Potreba za hranom izazivala je ogromne migracije, pa čak i sama želja za nečim što nije esencijalno poput začina mijenjala je smjer civilizacije, dovodeći do otkića novih predjela i ukrštanja različitih kultura.
Od lova sa naoštrenim drvenim kopljem do brze hrane koju možemo kupiti na svakom kutu, kulinarstvo je prešlo dug put o kojem ćemo govoriti u nastavku ovog teksta.
Prerađena hrana – moderna tekovina ili prapovijesni izum
Danas lako možemo poručiti hranu jednim pozivom ili jednostavno nabaviti uređaj uz koji se ručak sam kuha, ali naši preci nisu imali tu privilegiju. Naprotiv, morali su se dobro namučiti da dođu do hrane.
Do izuma vatre jeli su živo meso i bobice, a nakon toga su počeli prerađivati hranu kako bi olakšali sebi ishranu.
Međutim, možemo čuti svakodnevno da je prerađena hrana loša.
Da li je zasta tako?
Prerađena hrana je nepravedno dobila epitet lošeg zbog percepcije koju danas imamo o njoj. Ako pogledamo kroz povijest, prerađena hrana nam je pomogla da razvijeno organizam kakav imamo danas.
Prerađenom hranom se smatra mnogo toga. Drobljenje je jedan vid prerađivanja hrane, a naši prapovijesni preci su baš tako olakšavali sebi žvakanje.
Zapravo, ljudsko društvo je krenuo da se razvija u smjeru visoke inteligencije kada smo kao vrsta počeli da prerađujemo hranu, naročito nakon što smo otkrili vatru, koja nam je omogućila njenu termičku obradu. Kuhana hrana zahtijeva 20% manje mišića za žvakanje, što je uticalo na to da imamo više vremena za druge stvari.
Osim toga, kuhanje namirnica ih čini lakšim za probavljanje, jer se nutrijenti iz hrane lakše apsorbuju i pretvaraju u energiju. To je otvorilo nove mogućnosti za razvoj našeg tijela i uma, zbog čega smo postali najinteligentnija vrsta na planeti.
Ipak, treba reći da između termičke prerade i prerade namirnica u tvornicama u kojima se, radi toga da hrana bude ukusnija, dodaju najrazličitiji pojačivači ukusa, šećeri, soli i nekvalitetna palmina ulja – postoji velika razlika iz perspektive zdravlja. Čitajte deklaracije proizvoda i uvijek se odlučujte za namirnice sa što manje dodataka, a kuhajte ih uz pomoć kvalitetnih kuhinjskih aparata kako biste dobili što bolji ukus.
Od lovaca skupljača do poljoprivrednika
Kuhanje je, prema definiciji, čin upotrebe toplote kako bi se hrana pripremila za konzumaciju. Različiti ljudi drugačije gledaju na kuhanje. Dok je neki smatraju pukom obavezom radi preživljavanja, drugi je posmatraju kao umjetnost i nauku.
Arheološki dokazi o pripremi hrane otkrivaju da je još Homo Erectus primenjivao slične tehnike kao moderan čovek – meso životinja je ili prženo na vatri ili kuhano u vodi, a voće se ljuštilo i skupljalo.
Ipak, ogroman napredak je bio kada smo od lovaca postali poljoprivrednici. U različitim dijelovima svijeta poljoprivreda se pojavljivala i razvijala u različitim intervalima, kada su ljudi naučili da pripitomljavaju životinje i gaje biljke, te su počeli da žive više ustaljenim životom, a manje nomadskim.
U početku ljudi su bili neuhranjeni jer su loši vremenski uvjeti često utjecaii na to da usjevi propadnu, ali sa vremenom su naučili bolje vještine agrikulture.
Kada je poljoprivreda konačno oslobodila društvo od obaveze da stalno budu u potrazi za hranom, ljudi su mogli da troše vreme radeći druge stvari, uključujući i kulinarska eksperimentiranja.
Profesionalni kuhari – statusni simbol aristokracije
Kulinarstvo se od tada razvijalo eksponencijalnom brzinom.
Profesionalni kuhari su postojali i u drevnom Egiptu, ali i različite grane za koje su se kuhari specijalizirali kao što su mesarstvo, pečenje, pivo i vinarstvo. Još tada su kuhinje bile dobro organizirane, premda skupe.
Kruh je bio luksuz. Mnogo goriva je bilo potrebno za zagrijavanje zemlje, gline ili opeke, a kada se pećnica zagrije moralo se napraviti mnogo kruha.
Međutim, sve je više bilo bogatih pojedinaca koji su naručivala razne gastronomije, pa se zbog toga profesionalno kulinarstvo u velikoj mjeri razlikovalo od obroka koje su spremale žene u svojoj kući.
Kuhari su bili zapošljavani od strane bogatih kao statusni simbol, a ljudi spremi da plate dosta za kvalitetan obrok postavili su temelje za eksperimentiranje i izradu novih recepata, od kojih se neki i danas primjenjuju.
Kroz povijest, bogati ljudi su uglavnom bili oni koji imaju političku ili vjersku moć, pa su primarni poslodavci kuharima bili kraljevi, aristokrate i svećenici. Kuhar se cijenio i poštovao. Čak i ratni zarobljenici koji su uglavnom bivali ubijeni, pošteđeni su ukoliko su znali dobro da spremaju hranu.
Vojskama, pa i banditima uvijek su bili potrebni dobri kuhari, a njih je bilo teško pronaći. Zbog toga, biti kuhar u to doba bila je svojevrsna životna privilegija.
Pošto je podjela između profesionalnih kuhara i onih koji kuhaju za sebe i seljake bila jasna, mnoge kulture su prilikom ukrštanja razmjenjivali recepte, kako bi kuhari pružili što bolji užitak svojoj bogatoj klijanteli.
Zemlja koja se izdvojila po kulinarstvu je svakako Francuska.
Fransoa Pjer la Varen je još davne 1651. godine napisao knjigu Le Cuisinier françois, koja je bila najuticajnija kuharska knjiga rane moderne francuske kuhinje.
Na trpezama današnjih obitelji mogu se pronaći najrazličitiji specijaliteti koji potiču sa najudaljenijih krajeva svijeta.
Pošto su različite nacije bile podložne različitim klimama, u toplijim krajevima hrana je bila raznovrsnija nego recimo u Rusiji, pa je zato hrana karakteristična za svako podneblje.
Danas se ta granica briše jer je uvoz prevladao nad proizvodnjom u mnogim zemljama, a usljed rapidnog razvoja tehnologije više nije niti nemoguće niti teško uzgajati hranu u vještačkim uvjetima, odnosno u uvjetima koji imitiraju drugu klimu.
Izvor Fotografija: pexels.com
