Nakon pisanja naše drage kolegice Marine Maslek koju je nedavno ugrizao poskok na planini Prenj i koju su spašavali pripadnici GSSuBiH, a njen dopadljivi članak prenijeli mnogi mediji, osjećamo obavezu da informiramo javnost, tj. sve posjetitelje planina i prirode o načinu kako da povećaju vlastitu sigurnost u planini.
Poznato je da ne postoji totalna i apsolutna zaštita, kako od ujeda poskoka, tako i od svih ostalih opasnosti koje nas okružuju u životu, a posebno u planinama. Neko je davno rekao da je cijeli naš život zapravo upravljanje rizikom koji nas neprestano okružuje, a ne njegovo izbjegavanje. Svaki prelazak ulice je izlaganje nekoj, pa makar i minimalnoj dozi rizika, pa tako i kad se radi o mogućnosti, odnosno opasnosti od ujeda otrovnice u prirodi, planini.
Želimo prije svega da kažemo jasno da ta otrovnica nije monstrum koji vreba priliku da nas napadne, nego je obična životinjica koja živi svoj život u svom okruženju u kojem se mi kao ( neprilagođeni ) gosti – prolaznici nađemo u situaciji bliskog kontakta sa njom. Tom prilikom joj se jako približimo, jer je najčešće i ne vidimo, obično je to nogom, nekad i rukom, ali najčešće donjim ekstremitetima dođemo u neposrednu blizinu ovih životinja koje to dožive kao ugrožavanje, kao opasnost. I tu se događa njena reakcija-ujed u samoobrani.
Od davnina je poznato i nije još uvijek smišljeno ništa bolje niti efikasnije od dobre obuće i dugih hlača, kao i ozbiljnih sportskih debljih čarapa, kao način da se UMANJE POSLJEDICE UJEDA OTROVNICE, ne i da se ta mogućnost eliminira.
Osim što je Marinin članak prelijep, dopadljiv i hrabar njen životni stav, moramo primjetiti da sadrži i poglavlje u kojem autorica koja je doživjela neugodnost ujeda poskoka, ponovno negira zaštitu i preventivu od ujeda, ne samo zmije nego i ostalih šumskih malih insekata koji mogu izazvati velike nevolje za posjetitelje planina. Mi u GSS-u ne smatramo taj njen stav hrabrošću, nego nesmotrenošću, jer mi uvijek razmišljamo o sigurnosti.
I u mnogim drugim aktivnostima postoje ljudi koji imaju ovakav pristup problemu sigurnosti. Recimo u alpinizmu-grani planinarstva koja je vrlo opasna aktivnost sama po sebi, postoji cijeli niz protokola zaštite i osiguranja od moguće nezgode, ali postoje i novi trendovi “hrabrih” koji kažu da im ne treba ni uže ni klin ni bilo koje osiguranje te penju slobodno. Doživljaj za divljenje ali ne i činjenica iz statistike da su rijetki takvi doživjeli 40-tu.
Ali to je njeno pravo , kao i pravo svakog onoga ko sebe izlaže dodatnim rizicima jer negira zaštitu i preventivu, a sve to radi neke trendovske pojave koja vlada posljednjih godina-da se preko planina trči u šorcu i plitkim tenisicama, golih gležnjeva. Odličan je to sport više nego zdrav i pun izazova, ali to ima i svoju cijenu. Čitateljima ostavljamo na izbor da se odluče zbog čega posjećuju prirodu i planine – radi dugog i zdravog življenja ili uzbudljivog ali kratkog načina života.
Mi vodimo računa o Vašoj sigurnosti 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Vaš GSSuBiH.
Prevencija ugriza:
*ako primijetite zmiju, ne približavajte joj se i ne dirajte je, čak ni ako je mrtva;
*nosite prikladnu obuću;
*hodajte postojećim stazama;
*budite posebno oprezni ako hodate po stijenama i kamenjaru.
Na mjestu ugriza obično se primjećuju dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, udaljene 6-8 mm, iako ponekad može biti i samo jedna ranica ili pak ogrebotina. Unutar nekoliko minuta, a u nekim slučajevima i nakon par sati na mjestu ugriza javljaju se oteklina, bol (oštra, sijevajuća), potkožna krvarenja ili čak mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem.
Neposredno nakon ugriza kod ugrizenih se javljaju i opći simptomi: glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekog vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi. U slučajevima šoka (koji je najčešće i glavni uzrok smrti) dolazi do pada krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja.
Neovisno o tome je li riječ o ugrizu neotrovne ili otrovne zmije potrebno je zatražiti liječničku pomoć. Ako ste sigurni da je zmija neotrovna, isperite ranu vodom, stavite sterilnu gazu i zavoj, te se javite liječniku koji će Vam provjeriti i cijepljenje protiv tetanusa. Ako se radi o ugrizu otrovnice, ugrizeni treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, ranu je potrebno prekriti sterilnom gazom. Iznad ugrizne rane (5-10 cm) treba podvezati ekstremitet, najbolje elastičnim zavojem, stiskom koji bi trebao spriječiti venski i limfni protok (kako bi se spriječilo širenje otrova), međutim ne i arterijski. Ne preporučuje se isisavanje otrova ili bilo kakvi drugi postupci poput stavljanja leda, trava ili masti, zarezivanja ili paljenja rane i sl. Ugrizenog je što prije potrebno transportirati u zdravstvenu ustanovu. Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama, jer je njegovo davanje rizično.