Kristijan Iličić, putnik i pustolov, pravi moderni nomad, s više od sto posjećenih država iza sebe posjetio je i Park prirode Blidinje. Na svojoj facebook stranici i instagram profilu opisao je svoje iskustvo boravka na Blidinju.
Dok putujemo Bosnom i Hercegovinom, stalno nam pristižu preporuke za posjet određenim mjestima, a na IG, FB i TikToku jedno je mjesto posebno iskakalo: Park prirode Blidinje. Saznao sam da je na ovom području izrazito bogat biljni i životinjski svijet. Ovdje raste čak 1500 raznih biljnih vrsta od čega je više od 200 endemskih. Odlučili smo posjetiti Blidinje i franjevački samostan gdje živi fra Petar Krasić, koji je i najzaslužniji što je ovaj kraj dobio status parka prirode.
Na tome putu nas je uhvatila kiša. Tako smo odlučili stati na ručak u Hajdučke Vrleti i tu nas je pronašla još jedna priča o uspjehu i viziji.
Marija Vukoja Lastvić je vlasnica i generalna menadžerica ovog objekta koji nudi ukusna jela tradicionalne hercegovačke kuhinje i ugodnu, obiteljsku atmosferu u toplo uređenom interijeru. Hajdučke Vrleti je sagradio Marijin otac i ona je od malih nogu tu radila. Posao je preuzela vrlo mlada, s tek 17 godina, jer je otac umro. Odlučila je nastaviti obiteljski posao i nadograditi ga, podići ljestvicu i svoj lokal staviti na kartu vrhunskih ugostiteljskih objekata za koje se zna u cijeloj BiH. Ona je danas magistrica menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu i potpredsjednica Udruge Sommeliera u BiH, članica Upravnog odbora Turističkog klastera Hercegovine, a i predsjednica je udruga „Herceg ProTeam“ i „Visit Blidinje.” Sve to je uspjela marljivim radom i predanošću, fokusom i željom da nastavi priču koju je započeo njezin otac, koji bi danas svakako bio ponosan na nju.
Sve što su nam donijeli na stol u Hajdučkim Vrletima bilo je nevjerojatno ukusno, a zanimljiva je priča s purom, jelom koje su u ovome kraju uvijek smatrali jelom za siromašne. Kad su to počeli posluživati ljudi su mislili ‘kud će sad oni s tom hranom za sirotinju’, no ponekad stvarno treba biti vizionar i ići po svome osjećaju. U Hajdučkim Vrletima je i to pripremljeno vrhunski.
Nakon obilnog ručka nastavili smo dalje krajem koji podsjeća na Švicarsku. Ljudi često vole razmišljati da je u Bosni i (osobito) Hercegovini samo “kamenjar”, no nagledao sam se jezera, vodopada, planina i nevjerojatnih prirodnih ljepota u tako kratko vrijeme. I toliko srdačni ljudi! Ova destinacija nikome iz regije nije toliko daleka i nedostupna, a prizori na koje ćete naići oduzet će vam dah.
Cestom koja je vijugala kroz krajobraz stigli smo do franjevačke crkve sv. Ilije Proroka i samostana gdje već 30 godina živi fra Petar Krasić. Tu su mi za sjećanje na posjet dali monografiju “Fratar i planina”, a zanimljiv dio ove priče je da je fra Krasić stigao tu prije nego što je bilo ičega i živio u šatoru pune dvije godine! I zimi na minus dvadeset i ljeti na visokim temperaturama, toliko mu je bio važan ovaj kraj. Danas je ovdje i crkva s galerijom, i samostan, i kuća molitve s programima za duhovnu obnovu. U toj kući se ljudi mogu smjestiti na nekoliko dana i ponirati u sebe, ali i uživati u ljepotama prirode.
Park prirode Blidinje krije i impresivnu nekropolu s kamenim pločama i stećcima od kojih neki datiraju iz 13. i 14. stoljeća. Ova vrlo vrijedna baština je od 2016. godine pod zaštitom UNESCO-a.
Ovaj kraj ima golem turistički potencijal, u sljedećih par godina vidim pravi turistički boom i to s pravom. “Dođi da vidiš, dođi da se diviš…”
Blidinje.NET
