Pričao je meni dida,
da još svoje rane vida,
od prošlosti koja boli,
što mu dade život goli.
Nikad nije pokleknuo,
oduvijek je hrabar bio,
da nam bude bolje sutra,
to je dida samo htio.
Poštenje je iznad svega,
u životu temelj sveti,
to upamti dijete moje
i uvijek se toga sjeti.
Gradio je malo carstvo,
da bi nama ostavio,
gdje je dida nekad stao,
da bi unuk nastavio.
U toj našoj blagodeti
zauvijek ću ja ostati,
sačuvat ću naše blago,
neću dida ja izdati.
Stihovi: Katarina Zovko Ištuk
Blidinje.NET