Danas se navršava 26 godina od početka gradnje ceste prema Blidinju, nazvali su je tada cestom spasa jer je spasila tisuće nevoljnika koji su ovuda bježali pred ratnim nedaćama iz cijele BiH, njome je dopremana humanitarna pomoć . Cesta spasa je napravljena kroz Ramu i vrleti Vran planine jer je Rama tada bila prometno izolirana, a loša makadamska cesta preko Vran planine u pravcu Tomislavgrada bila jedina veza s ostatkom svijeta.
Ljudi koji su pomogli graditi put na strojevima su: Ivan Šikić, Jozo Matić, Ante Knežević, Ivan Malekin, Ivan Pačar, Milan Landeka, Pere Knežević, Jure Baković, Šefik Tiro, Ivan kelava, Karlo Perković, Jozo Sliško, Maće Ćulo, Mate Andrić, Mate Dukić, Zvonko Bagarić, Jozo Gudelj, Andrija Šarac. Pored njih na izradi puta su radili i sljedeći strojari: Milan Knežević, Bože Špikić, Miro Gabrić, Pere Šarac, Ile Baković, Ivan Knežević, Ante Karačić, Miroslav Bagarić, Bože Dodig, Branko Bagarić, Marko Krišto, Dinko Mamić, Rudolf Dikić.
Mediji su još tada prenosili vijesti o “Cesti spasa”, tako u jednom članku od 10.srpnja stoji: “Hajdučke staze i krivudave ceste probijale su se vrletima Vrana i Čvrsnice, prkoseći prirodi, a čineći čovjeka hrabrijim u njegovom nastojanju savladavanja prirodnih prepreka. Takve staze i ceste su stoljećima povezivale ljude i njihova dobra. Upravo jedna takva cesta u ovo ratno vrijeme je ispunila svoju zadaću.”
I nakon toliko godina naša dužnost je pisati o ovoj cesti, kako ne bi zaboravili koliko je značila u to vrijeme, kako ne bi zaboravili ljude koji su je gradili, jer na kraju krajeva to je naša povijest. Radovi na konačnom završetku (asfaltiranju) ove dionice su započeli prije nekoliko godina i ove se godine cesta završava konačno do samoga Blidinja.
Kako je tekao početak njene izgradnje? Odgovor pročitajte sami u tekstovima koje je urednik portala mandino -selo.com pronašao u Tomislavgradskim ratnim novinama (jedan članak je iz srpnja, drugi iz rujna 1992. godine).
Blidinje.NET
