Sveta Kata, snig na vrata! I zaista, zabijelilo je u planinama ali i na Duvanjskom polju. Prvi ovosezonski snijeg je dakle tu, atrakcija svima (vidjet ćemo hoćemo li tako govoriti i na proljeće) i krenuli smo u šetnju do Prokosa. Usput smo sreli smo nekoliko automobila (lovce), ali i našega poznanika, dobroga duha i zaštitno lice Vran-planine, Stipu Vukadina i njegova sumještanina Kordića.
Kretali smo se (Bijelim) putom, od lipskoga groblja do Omrčenice, gdje smo svratili u Stipinu vikendicu. O gostoprimstvu najbolje govore fotografije, a Stipi veliko hvala na dočeku! Po tko zna koji put. Nastavili smo dalje do Prokosa, usput sreli desetak momaka koji su terenskim vozilima probijali snježne nanose. Kratko smo svratili, pozdravili se i uputili do spomen-obilježja na Prokosu gdje smo se pomolili za stradale hrvatske branitelje, koji su ovdje stradali potkraj ožujka ratne 1995. godine. Spomenik kao da opominje kako je varljiva ćud Vran-planine, koja oduševljava ljepotom, ali i može biti jako okrutna i nemilosrdna.
U posljednjoj fazi krenuli smo nazad, probijali se kroz nanose snijega, borovu šumu koju je prekrio snijeg i konačno izbili do lani izgrađenoga planinskoga puta. Nakon dvadesetak prijeđenih kilometara stigli smo do početne točke (lipskoga groblja) pred sam mrak, malo i umorni ali zahvalni što smo proveli lijep dan u šetnji. Bogu hvala na ovoj ljepoti i ovome danu!
Blidinje.NET/mandino-selo.com
