Dugo je Jelinak razmišljao, te ipak odlučio da Mala Gospa bude bez kiše. Poslao je nešto vjetra, svježa, nešto oblaka gore u visini, bijelih. A puka je stiglo sa svih strana. Preko tri stotine. Kapelica je nova, oltar je nov – dar Ante Mihalja Kusića, Gospin kip također nov – dar Ante Šišovića. Jedinica je to zaslužila. Tko uopće zna od kada je na njoj sv. misa, blagoslov polja i slavlje Rođenja Blažene Djevice Marije, naše Male Gospe. Velimo jednostavno od pamtivijeka. Traje, dakako, stoljećima.
Fra Ante je propovijedao o Rodoslovu – Marijinu i Isusovu. O Marijinim roditeljima Joakimu i Ani. O Mariji, djevojčici od 3 godine i djevojki od dvanaest i o Mariji Majci od Nazareta do Kalvarije, do danas, do Jedinice i Male Gospe 2016. I o tome kako i nama pale pismena, svako malo, da svoga rodoslova ne možemo složiti ni do pradjedova po nadnevcima. I sjetili se svi skupa na Jedinici da je danas 9. 8. 2016. točno 450 godina otkad je na Sigetu sa svojim junacima svoj život dao Nikola Šubić Zrinjski. Licem na Malu Gospu.
Iza svete mise se s vjetrom miješala ganga i pučko veselje. Svinjača se ljeskala na rujanskom suncu. Fra Petar priča da je kapelu gradio kao što su naši stari gradili svoje kuće. Nisku, od kamena i zavučenu u zemlju. Preslica na kapeli čeka zvono da se igra s vjetrovima Jelinka. Fra Vinko Mikulić Bajević s ljudima po grupama raznosi veselje današnje svetkovine na Jedinici.
