Izvor: HPK Sv. Mihovil
Iz pera organizatora: Antonia Viljac
Po prvi put u našem klubu održana je zimska radionica (za početnike). Ideja je došla, kratko se kuhalo, poslali smo interni poziv i za manje od par sati svih 30 mjesta se “rasprodalo”.
Razlog tome je što smo kao klub zadnjih par godina naglo i puno narasli, članovi su željni izleta, pogotovo onih najatraktivnijih – a to su zimski usponi. Cilj je bio barem malo pružiti uvid u osnove zimskog planinarenja, korištenje zimske opreme, zaustavljanje cepinom, dereze, krplje, hodanje u navezi, sidrišta i oprema.
Uh, zvuči kao puno toga za dva dana, ali najbitnija je vježba na terenu. Subota nam je bila poprilično statična jer je na području PP Blidinje puhala orkanska bura, pa smo dan iskoristili za predavanja i filmiće (planinarske!). Nas desetak okuražilo se i pokušalo hodati oko jezera, potom smo nakon borbe s burom popeli i brdo iza doma. Navečer naravno najbolja privatna zabava u cijelom kraju!
U nedjelju smo se zaputili prema ski stazi, područje Risovac. Uz Emilovo vođenje, popeli smo nekih 150-200 metara nadmorske da dođemo do strmijeg dijela staze. Tu su Leo i Mario pokazali izradu naveze, pravilno hodanje i bacanje! Kad je red došao na naše “radioničare”, malo je reći da je planina odzvanjala od smijeha! Stalno se vikalo – paadaam, a potom uslijede padanja naveza na sve strane, s nogama u zraku. Šteta što fotke ne mogu dočarati i zvuk, haha! Sve ono što smo prošli kroz predavanja, radili smo i na terenu.
Jedino smo ostali dužni vježbu zaustavljanja s cepinom, jer nam podloga nije išla na ruku. Evo ukratko naša 2 i po dana provedenih u edukaciji.
Hvala našim planinarima na interesu i odazivu, nadam se da ćemo ovo ponoviti uskoro, bolje i češće! Lipo smo se podružili.
Naravno, veliko hvala Anki, Antoniji, Mati, Emilu, Leu i Mariu na angažmanu i prenošenju znanja! See you in the mountains! yes
Iz pera polaznika: Luka Bošnjak
Kao i obično, klubu koji broji 300+ članova (200 neaktivnih ali nema veze) nije tribalo više od par sati da popuni kvotu za dvodnevni izlet pa se tako skupilo nas 36 (29 smrtnika i 7 koji će Peri doć sa titulama). Šarena ekipa, pola nemaju pojma o ničemu, a pola samo žele da im guzica vidi sniga. A i vidili su sniga, bar kroz prozor jer je u subotu (petak se nikad ne računa, ko kad dođe, ko koliko popije i poide nije bitno) toliko vijalo, zavijalo i bilo hladno da su se rijetki odlučili izać vanka, a i to ne više od po ure. Normalno, u svaku veću ekipu se ubaci koji maloljetnik koji je prvi put na snigu i ledu i izađe vanka u majici kratkih rukava (-10, real feel -100), trči po ledu i razbije se ko pi*ka. Sad leži kući sa 2 slomljena rebra, ali namlado je jer Mate živi vječno. devil
I šta planinari rade kad su u domu a ne mogu vanka? Loču i glupiraju se.
U nedilju super vrime, penjemo dobrih 15 minuta i demonstriramo vježbe koje smo jučer gledali na filmiću. Demonstratori su uživljeni tj. odlični, tečajci također, prolazimo tehnike padanja, vezanja, navezivanja, odvezivanja ali sniga je toliko da sve izgleda ko film u kojem se njoj ne da, a njemu se ne diže. Ali glumci su simpatični i sve prolazi u super tonu. Čak i čišćenje najgoreg doma ikad (Orlova stina), u kojem je zabranjeno pušenje(???), 2 zahoda na 36 ljudi, u sobi ladnije nego vani …. ali neću previše gadit ljude, izvana izgleda vrhunski.
Blidinje.NET
